Nepisana pravila teretane: kako se ponašati bez stida
Kako dijeliti sprave, vraćati tegove i tražiti pomoć u teretani bez nelagode: konkretna pravila koja ti trebaju već na prvom treningu.

Najveći strah pri prvim odlascima u teretanu obično nije šipka, nego ljudi: bojiš se da ćeš zauzeti nešto što ne smiješ, stati gdje ne treba ili pitati nešto glupo. Pravila su zapravo kratka, gotovo svuda ista i naučiš ih za jedan trening. Problem je što ih niko ne izgovara naglas, pa ih moraš pokupiti gledajući druge.
Sprava je tvoja dok radiš seriju, a ne dok sjediš na njoj
Serija od deset ponavljanja traje 20 do 40 sekundi. Pauza je za početnika najčešće 60 do 120 sekundi, a kod čučnja i mrtvog dizanja ide i do tri minute. Znači da si na spravi stvarno aktivan manje od trećine vremena — sve ostalo je čekanje.
Zato pauzu provodiš pored sprave, a ne na njoj. Ustaneš, pomjeriš se korak, popiješ gutljaj vode i vratiš se. Ako sjediš na klupi i pet minuta skrolaš telefon, za sve ostale u sali ta klupa izgleda zauzeto, a zapravo nije.
Cijela vježba od tri serije po deset ponavljanja traje šest do osam minuta s pauzama. Ako ti treba dvadeset, vjerovatno predugo pauziraš ili istovremeno držiš tri sprave na tri kraja sale. Ako ti oznake u planu još nisu jasne, pomaže da prvo raščistiš šta znače 3x10 i 4x8.
Kako se ulazi u tuđu pauzu
Ako neko koristi spravu koja ti treba, dvije rečenice rješavaju stvar: „Koliko ti je serija ostalo?“ ili „Mogu li ubaciti seriju dok pauziraš?“ To se zove raditi naizmjenično i sasvim je uobičajeno. Skoro svako će reći da.
Ima i situacija kad naizmjenično nema smisla. Ako ti dižeš 40 kg, a čovjek pored tebe 100 kg, mijenjanje tanjira između svake serije oduzima više vremena nego obično čekanje. Tada je poštenije odraditi drugu vježbu pa se vratiti za desetak minuta.
Ono što se ne radi: stajati čovjeku iznad glave dok radi seriju, prebaciti peškir preko sprave da „rezerviše“ mjesto dvadeset minuta, ili početi vježbu na šipci na kojoj su još tuđi tanjiri.
Tegovi se vraćaju na mjesto
Oko ovog pravila nema rasprave ni u jednoj sali. Bučice idu na stalak, i to na broj s kojeg su uzete. Tanjiri se skidaju sa šipke i vraćaju na klin. Skidanje četiri tanjira traje petnaest do dvadeset sekundi.
Razlog nije samo uljudnost nego sigurnost. Šipka s 80 kg ostavljena u stalku je zamka za onoga ko dolazi poslije tebe, a tanjir na podu je stvar o koju se neko saplete. Ako sam ne možeš skinuti teg sa šipke, to je jasan znak da si stavio previše.
Prostor: gdje smiješ stati, a gdje ne
Ispred stalka s bučicama uvijek ostaje prolaz. Kad radiš vježbu s bučicama, odmakni se metar-dva od stalka da drugi mogu doći do svojih tegova.
Ne prolazi tik ispred nekog ko diže. Zaobiđi iza, čak i ako je duže. Čovjek koji drži 20 kg iznad glave ne može stati zato što si mu upao u vidno polje.
Ogledalo nije ničije lično vlasništvo, ali ne staj nekom direktno ispred dok prati tehniku. I ne koristi stalak za čučanj za bicepse ni za zagrijavanje — prvih deset minuta zagrijavanja može proći na traci, sobnom biciklu ili na slobodnom prostoru s lakim tegom.
Buka, telefon i higijena
Tegovi se spuštaju, ne bacaju. Izuzetak su gumirane šipke u za to predviđenom prostoru i ponavljanje koje ti stvarno pobjegne. Vikanje pri svakoj seriji ne pomaže dizanju i smeta svima u krugu od deset metara.
Peškir nosiš na svaki trening i njime brišeš klupu poslije sebe, čak i ako sala ima papir i sredstvo za dezinfekciju. Dezodorans, čista majica i patike koje se ne nose po ulici su minimum; ostalo o odjeći stoji u tekstu o prvom odlasku u teretanu.
Telefon: slušalice da, zvučnik ne. Snimanje vlastite serije radi tehnike je uobičajeno, ali kadar treba biti tvoj — ako se u njemu vide drugi, okreni telefon. Video pozivi u svlačionici su jedina stvar zbog koje će ti neko sigurno prići.
Bocu vode drži uz nogu, a ne na klupi ili spravi. Za trening od sat vremena obična voda sasvim zadovoljava, a razlika prema izotoniku objašnjena je u tekstu o tome šta piti tokom treninga.
Kada kod ljekara
Kožne promjene koje se šire, gljivična infekcija stopala ili otvorena rana koja se ne zatvara nisu pitanje bontona nego razlog da izbjegneš zajedničke tuševe i javiš se ljekaru. Isto vrijedi ako imaš temperaturu — trening s groznicom nije hrabrost, a cijenu plaćaju i drugi u sali.
Kad tražiš pomoć i kad savjet ne treba nuditi
Tražiti da ti neko čuva seriju je normalno, a pitanje je kratko: „Možeš li mi čuvati? Deset ponavljanja, samo ako zapnem.“ Reci broj ponavljanja da onaj ko pomaže zna kad da se koncentriše.
Ako tebe neko zamoli: staneš iza klupe, ruke ispod šipke bez dodira, i preuzimaš teg tek kad šipka vidno uspori ili stane. Ne diži umjesto njega od trećeg ponavljanja.
Nepozvani savjeti su pravilo koje se najčešće krši. Osim ako neko radi nešto stvarno opasno — šipka na vratu, kopče koje fale, kuka koja klizi — savjet zadrži za sebe. A ako si ti taj koji pogađa težinu, riješi to metodom umjesto da čekaš tuđe mišljenje: evo kako izabrati težinu za prvu seriju.
Kratko
- Pauzu provodi pored sprave, ne na njoj — tri serije trebaju šest do osam minuta.
- Pitaj koliko je nekom serija ostalo; raditi naizmjenično je normalno, osim kad je razlika u tegovima prevelika.
- Bučice vrati na broj, tanjire skini sa šipke — to je petnaest sekundi posla.
- Prolazi iza onoga ko diže i ostavi slobodan prilaz stalku s bučicama.
- Peškir, slušalice umjesto zvučnika i obrisana klupa pokrivaju devedeset posto ostalog.
Opće informacije, ne medicinski savjet. Ako imaš zdravstveni problem ili bolove, pitaj doktora prije nego mijenjaš način treniranja.





