Krav maga: samoodbrana ili sport i šta zaista dobiješ

Pitanje koje ljudi postave prije prvog časa krav mage skoro uvijek zvuči isto: hoću li za šest mjeseci znati da se odbranim ako me neko napadne na parkingu? Pošten odgovor je da ćeš znati nešto. Koliko tačno, zavisi mnogo manje od tehnika koje si naučio, a mnogo više od broja sati koje si proveo radeći ih na nekome ko ti se stvarno opire.

To je i cijela priča o krav magi u jednoj rečenici. Sistem je razuman, program je logičan, a razlika između dvorane koja te nešto nauči i one koja ti proda osjećaj sigurnosti leži u tome koliko se u njoj radi pod pritiskom.

Sistem, a ne sport

Krav maga je sistem samoodbrane koji izrasta iz rada Imija Lichtenfelda, boksera i hrvača iz Bratislave. Tridesetih godina prošlog vijeka organizovao je odbranu jevrejske zajednice od uličnih napada, a poslije Drugog svjetskog rata u Izraelu radio kao instruktor borbe prsa u prsa za vojsku. Civilne verzije, prilagođene ljudima koji nisu vojnici, šire se po Evropi i Sjevernoj Americi od sedamdesetih i osamdesetih godina.

Ključna razlika u odnosu na borilačke sportove je u pravilima. U taekwondou tačno se zna šta se boduje, koliko traje runda i šta je prekršaj, pa se napredak može izmjeriti na turniru. Krav maga nema jedinstven pravilnik, nema meč ni rang-listu i ne postoji jedna svjetska organizacija koja izdaje zvanja.

Posljedica je praktična: postoji više međunarodnih udruženja, svako sa svojim programom i nivoima, i kvalitet se razlikuje od dvorane do dvorane više nego u bilo kojem sportu s takmičenjem. Ime na vratima ti govori vrlo malo. Ono što vidiš na času govori sve.

Šta se zapravo uči

Program stoji na pretpostavci da ćeš tehniku izvoditi kad ti je puls preko 160, kad si iznenađen i kad fine motorike praktično nema. Zato dominiraju krupni, jednostavni pokreti: udarac dlanom, lakat, koljeno, nogom u prepone, čekić-udarac. Nema kombinacija od pet poteza.

Drugi dio programa su odbrane iz nepovoljne pozicije — kad ti je neko iza leđa, kad si na podu, kad ti je zid iza. Tu spadaju otpuštanja iz zahvata, gušenja sprijeda, straga i uza zid, headlock, te takozvana odbrana "360" protiv zamašnih udaraca sa strane.

Treći dio je rad protiv oružja: nož, palica, prijetnja pištoljem. Ovaj dio se najviše prodaje i najmanje testira, o čemu niže. I na kraju, dio koji rijetko izgleda atraktivno, a najviše vrijedi: uočavanje situacije prije nego eskalira, glas, distanca i izlaz. Cilj krav mage nije pobijediti napadača nego prekinuti situaciju i otići.

Kako izgleda čas

Tipičan sat traje 60 minuta. Prvih 10 do 15 minuta je zagrijavanje s vratom i ramenima, zatim 10 minuta udaraca na fokusere i štitove, pa 20 do 25 minuta na temu dana — recimo gušenje straga, iz tri varijante.

Zadnjih 10 do 15 minuta je ono po čemu se dobra dvorana prepoznaje. To je rad pod pritiskom: zatvoriš oči, okrenu te nekoliko puta, dvojica te guraju, otvoriš oči i imaš 20 sekundi da riješiš ono što ti dolazi. Puls ode gore, tehnika se raspadne, i tek tu vidiš šta si stvarno usvojio.

Neke dvorane povremeno rade i lagani sparing s rukavicama i kostobranima. Ako u tvojoj to ne postoji ni u kakvom obliku, ni jednom u tri mjeseca, to je ozbiljan znak.

Kako se trenira i priprema

Dva časa sedmično su donja granica na kojoj se išta zadrži. Tri su tačka na kojoj stvari počnu ići naprijed. Uz to ide sljedeće:

• Jedan trening sa živim otporom sedmično — rvanje, džudo, BJJ ili boks sparing. Ovo je najbolji korektiv za samoodbranu koja se inače nikad ne testira.
• Snaga dva puta sedmično — čučanj, mrtvo dizanje ili varijanta, potisak i veslanje, 3 do 4 serije po 5 do 8 ponavljanja. Dodaj vrat i hvat.
• Kondicija u intervalima — 8 do 12 puta po 30 sekundi jako, uz 60 do 90 sekundi lagano. Ako ti je baza slaba, prvo napravi bazu; plan trčanja od nule za osam sedmica je sasvim dovoljan početak.
• Padovi i ustajanje — pet minuta svaki trening. Većina povreda na ulici dolazi od poda, ne od udarca.

Realan raspored napretka: prve jasne promjene u reakciji vidjet ćeš poslije tri do šest mjeseci redovnog rada. Da nešto radi pouzdano kad si iznenađen i umoran, treba oko dvije godine. Svako ko ti obeća manje, prodaje ti kurs.

Podloga iz hrvačkih sportova ovdje puno vrijedi. Ko je prošao sambo, džudo ili hrvanje, u krav magi napreduje osjetno brže jer već zna kako izgleda tijelo koje se opire.

Česte zablude

"Preopasno je za sparing." Ovo je najskuplja rečenica u samoodbrani. Svaki sistem koji nikad ne provjeri tehnike protiv otpora vremenom se udalji od stvarnosti — isto pitanje se otvara kod aikida i wing chuna kad se pojavi sparing. Rješenje nije puni kontakt na svakom času, nego kontrolisani otpor: partner koji ne sarađuje, vrijeme, umor.

"Odbrana od noža radi." Nož je najgori scenario koji postoji. Kad se drill radi markerom, i uvježbani ljudi izađu išarani po podlakticama i trupu. Dokazi su najjači za distancu, prepreku i bijeg; tehnika razoružanja je zadnja opcija, ne prva.

"Nivo ili pojas znači sposobnost." Bez zajedničkog takmičenja, nivo znači tačno onoliko koliko vrijedi škola koja ga je dala. Pitaj koliko dugo instruktor trenira, gdje se školovao i da li iko iz dvorane ikad ide na otvoreni sparing.

"Ne treba mi kondicija, ovo je tehnika." Dvadeset do trideset sekundi punog napora isprazni prosječnog čovjeka. Snaga i kondicija nisu dodatak samoodbrani, one su njen najveći dio.

"Idealno je za dijete." Djeci prije treba sport sa strukturom, takmičenjem i puno rvanja; izbor borilačkog sporta za dijete ide po uzrastu, a ne po tome šta zvuči korisno. Krav maga ima smisla kasnije, kad postoji baza.

Kada kod ljekara

Ako dobiješ udarac u glavu poslije kojeg imaš mučninu, glavobolju, zamagljen vid ili se ne sjećaš trenutka — prekini trening tog dana i javi se ljekaru. Ne vraćaj se u dvoranu iste sedmice bez pregleda.

Bol u vratu, ramenu ili zglobu koji traje duže od dvije do tri sedmice takođe traži pregled, a ne još jedan čas na volju. Ako imaš povišen pritisak, srčani problem ili si duže od godinu dana bez treninga, provjeri se prije nego uđeš u intervale i rad pod pritiskom.

Kratko

• Krav maga je sistem samoodbrane, ne takmičarski sport — nema meča, jedinstvenih pravila ni jedne svjetske organizacije.
• Uči krupne, jednostavne pokrete iz nepovoljnih pozicija, uz naglasak na izlazak iz situacije.
• Kvalitet zavisi od dvorane; presudno je da li se radi pod pritiskom i sa otporom.
• Dva do tri časa sedmično, plus snaga dva puta i jedan trening sa živim otporom, daju realan napredak za tri do šest mjeseci.
• Odbrana od noža i pištolja je zadnja opcija, ne vještina na koju treba računati.