Sambo: šta je i po čemu se razlikuje od džuda i hrvanja

Ako pratiš MMA, čuo si komentatora kako za nekog borca kaže da „dolazi iz samba" — i vjerovatno nisi siguran je li to hrvanje u kimonu, ruska verzija džuda ili nešto treće. Sambo zaista pozajmljuje od oba, ali ga nekoliko pravila vodi u sasvim drugom smjeru.

Odakle sambo dolazi

Sambo je nastalo u Sovjetskom Savezu dvadesetih i tridesetih godina prošlog vijeka, kao sistem samoodbrane za miliciju i vojsku. Ime je skraćenica od „samoodbrana bez oružja".

Tri imena se najčešće spominju. Vasilij Oščepkov je učio džudo u Japanu, u Kodokanu, i donio ga u Rusiju. Viktor Spiridonov je dolazio iz džiju-džicua i primijenjene samoodbrane. Anatolij Harlampijev je materijal sistematizovao i obilazio republike Saveza skupljajući narodna rvanja — gruzijsku čidaobu, azerbejdžanski guleš, tatarski kureš, jermenski koh. Godine 1938. sambo je zvanično priznat kao sovjetski sport.

Danas postoje dvije glavne grane. Sportski sambo je čista rvačka disciplina s polugama, a borbeni sambo dodaje udarce. Krovna organizacija je FIAS, a Međunarodni olimpijski komitet je sambu 2021. dao puno priznanje — što nije isto što i mjesto na programu Olimpijskih igara.

Šta ga razlikuje od džuda

Prva razlika je odjeća, a ona povlači sve ostalo. Sambista nosi kurtku, kratku jaknu s petljama na ramenima za koje se hvata, pojas, šorc i borilačke cipele. Nema pantalona kimona, pa su noge otkrivene.

Zato je hvatanje protivnikove noge rukom u sambu potpuno normalna stvar. Džudo je hvatanje ispod pojasa izbacio iz takmičarskih pravila, pa su bacanja s jednostrukim i dvostrukim hvatom nogu tamo nestala.

Druga velika razlika su poluge na noge. Sambo dozvoljava polugu na skočni zglob i na koljeno i to je jedan od zaštitnih znakova sporta. Džudo ih ne dozvoljava; tamo je dozvoljena samo poluga na lakat.

Treća razlika ide u obrnutom smjeru: u sportskom sambu nema gušenja. U džudu ga ima i to je legitiman način da se meč završi. U borbenom sambu gušenja su dozvoljena.

Četvrta se tiče bodovanja. Čista pobjeda u sambu traži da baciš protivnika na leđa i da pritom sam ostaneš na nogama. Ako padneš zajedno s njim, bacanje i dalje nosi puno bodova, ali meč se nastavlja. U džudu ippon ne traži da bacač ostane uspravan.

I na kraju, držanje. U sambu držanje donosi bodove — kraće manje, duže više — ali ne završava meč. Parter je kratak: čim nema napretka, sudija vraća borce na noge.

Šta ga razlikuje od hrvanja

Slobodno i grčko-rimsko hrvanje nemaju odjeću za koju se hvata. Trikoi su tijesni i skliski, pa se sve radi hvatom za tijelo i udove. U sambu jakna i pojas otvaraju cijelu jednu granu tehnike koje u hrvanju jednostavno nema.

Druga razlika je način pobjede. U hrvanju te tuš, oba ramena na strunjači, završava meč odmah. U sambu držanje na leđima nije kraj nego bodovi, a meč prije završava dobrim bacanjem ili polugom.

Treća: poluga u hrvanju ne postoji kao način pobjede, u sambu je jedan od dva glavna. Grčko-rimsko uz to zabranjuje svaki napad na noge, dok sambo napad na noge dozvoljava i rukom i nogom.

Praktična posljedica se vidi kad neko pređe iz jednog sporta u drugi. Hrvač obično odmah dobro obara, ali gubi mečeve na polugama i na tome što ga hvat za jaknu zaustavlja. Džudista brzo baca, ali ga iznenade hvatanja nogu i poluge na koljeno.

Kako meč izgleda u praksi

Bori se na okruglom tatamiju, u crvenoj ili plavoj kurtki. Seniorski meč traje pet minuta neto vremena. Bodovi se dijele po tome kako protivnik padne i da li si ostao na nogama: najviše nosi bacanje na leđa iz stojećeg stava, manje bacanje na bok ili na stomak, najmanje ono u kojem padneš zajedno s njim.

Meč se može završiti prije vremena na tri načina: čistom pobjedom iz bacanja, predajom na polugu i ubjedljivom bodovnom razlikom. Pasivnost se kažnjava opomenama, pa čekanje nije taktika.

Borbeni sambo izgleda drugačije. Rukavice s otvorenim prstima, kaciga, štitnici za potkoljenice i prepone, i dozvoljeni udarci rukama, nogama, koljenima i laktovima, u stavu i u parteru. Zato taj format i liči na MMA u kurtki i zato su iz njega izašli borci poput Fjodora Jemeljanenka i Habiba Nurmagomedova, koji su prije MMA karijere bili svjetski prvaci u borbenom sambu.

Kako se trenira

Trening sambista je prepoznatljiv po četiri stvari.

• Padovi (samostrahovka). Prvih nekoliko sedmica ide 10–15 minuta padova svaki trening. Bez toga se ne uči bacanje, jer partner mora znati kako da primi.
• Ponavljanja ulaza. Klasično je 5 serija po 20–30 ulaza u bacanje po strani, bez završetka, dok ulaz ne postane automatski.
• Borba za hvat. Runde od 2–3 minute u kojima je jedini cilj uzeti svoj hvat na rukavu, ramenu ili pojasu, a protivniku ne dati njegov.
• Spoj bacanja i poluge. Sambo se uči kao lanac: bacanje pa odmah prelazak na skočni zglob ili koljeno, jer je vrijeme u parteru kratko.

Sparing je obično 4–6 rundi po 3–5 minuta. Uz to ide snaga dva puta sedmično: čučanj i mrtvo dizanje u zoni od 3 do 5 serija po 3 do 5 ponavljanja, zgibovi i veslanje za leđa i hvat, plus redovan rad na vratu, koji u sportu punom bacanja nije kozmetika.

Ako treniraš borbeni sambo, dolazi i udarački dio. Tu pomaže rad na fokuserima za preciznost i ritam, te klinč, jer je prelaz iz udarca u bacanje mjesto gdje se većina mečeva lomi.

Za dijete koje kreće, sambo je solidan izbor iz istog razloga kao džudo: rano se uči kontrola pada. Sve ostalo — uzrast, izbor kluba, na šta paziti — ide po istim pravilima kao kod svakog drugog borilačkog sporta.

Česte zablude

„Sambo je samo rusko džudo." Dijele porijeklo i dio bacanja, ali različita pravila oko nogu, poluga, gušenja i bodovanja vode u drugačiji stil borbe.

„Nema gušenja, znači je parter slab." Nema ga u sportskoj verziji, ali je zato sambo razvio poluge na noge dublje nego većina rvačkih sportova.

„Borbeni sambo je isto što i MMA." Nije. Kurtka, kraće runde, drugačije bodovanje i ograničeno vrijeme u parteru prave sasvim drugu igru.

„Poluge na noge su prljave." Poluga je opasna ako se drži poslije tapa ili trza naglo. Kontrolisano izvedena, ne razlikuje se od poluge na lakat.

„Nije olimpijski, znači nije ozbiljno." Nivo takmičenja i količina treninga ne zavise od olimpijskog statusa.

Kada kod ljekara

Koljeno koje poslije poluge otiče, preskače ili se blokira u pokretu nije stvar odmora, to se pregleda. Isto važi za skočni zglob koji ni 24 sata kasnije ne nosi težinu.

Poslije udarca u glavu ili tvrdog pada na leđa, svaka mučnina, dupli vid ili gubitak nekoliko sekundi znače prekid treninga tog dana i pregled. Trnci ili slabost u ruci poslije rada na vratu također idu ljekaru, ne u sljedeću rundu.

Kratko

• Sambo je sovjetski sistem iz 1920-ih i 1930-ih, spoj džuda, džiju-džicua i narodnih rvanja.
• Od džuda ga razlikuju kurtka i šorc, dozvoljeno hvatanje nogu, poluge na noge i odsustvo gušenja u sportskoj verziji.
• Od hrvanja ga razlikuju hvat za odjeću, poluge kao način pobjede i to što držanje nosi bodove, a ne pobjedu.
• Čista pobjeda traži bacanje na leđa uz uslov da bacač ostane na nogama.
• Borbeni sambo dodaje udarce i gušenja i najbliži je rođak MMA.