Taekwondo pravila i bodovanje: kako izgleda olimpijska borba

Gledaš olimpijsku borbu, jedan borac pogodi nogom u glavu i na semaforu se upali trojka. Petnaest sekundi kasnije skoro isti udarac donese pet poena. Onda treći prođe kroz gard, izgleda čisto — i ne upali se ništa.

Bez poznavanja pravila djeluje kao da se poeni dijele nasumično. Ne dijele se. Taekwondo ima najprecizniji cjenovnik među borilačkim sportovima na programu Igara, i kad ga jednom razumiješ, meč postane potpuno čitljiv.

Šta koliko vrijedi

Na Olimpijskim igrama se bori po pravilima World Taekwondoa. Vrijednost udarca zavisi od tri stvari: čime udaraš, gdje pogodiš i da li si se prije udarca okrenuo oko svoje ose.

• 1 poen — udarac rukom u trup
• 2 poena — udarac nogom u trup
• 3 poena — udarac nogom u glavu
• 4 poena — okretni udarac nogom u trup
• 5 poena — okretni udarac nogom u glavu
• 1 poen protivniku — za svaku dosuđenu kaznu

Zona za bodovanje je trup pokriven prslukom, takozvanim hoguom, i glava — sve iznad linije ključnih kostiju. Rukom se smije udarati samo u trup i samo zatvorenom šakom. Udarac rukom u glavu je zabranjen, kao i sve ispod pojasa.

Zbog te razlike od 2 do 5 poena cijela taktika ide u jednom smjeru: noga gore. Udarac rukom u trup postoji u pravilima, ali se rijetko vidi na semaforu jer mora biti dovoljno jak i jasno viđen.

Kako teče meč

Tri runde po dvije minute, sa minut pauze između njih. Ne sabira se ukupan skor — svaka runda se dobija zasebno, a meč dobija onaj ko prvi osvoji dvije runde. Meč zato može biti gotov nakon druge runde.

Runda se prekida i prije isteka vremena ako jedan borac stekne 12 poena prednosti. Pet kazni u jednoj rundi takođe znači da je ta runda izgubljena. Neriješena runda se dodjeljuje po propisanim kriterijima prednosti.

Bori se u osmougaonom prostoru prečnika osam metara. Kazne se dijele često i stvarno odlučuju mečeve: izlazak preko linije, pad na pod, hvatanje ili guranje protivnika, okretanje leđa, izbjegavanje borbe, udarac ispod pojasa, napad koljenom ili glavom.

Elektronika i ono što sudije i dalje rade

Prsluk i čarape imaju senzore, kaciga takođe. Kad udarac pogodi zonu i pređe zadati prag sile, poeni idu automatski. Prag je skaliran po težinskoj kategoriji, pa lakši borci ne moraju udarati kao teški da bi registrovali pogodak.

Sistem, međutim, ne radi sve. Bonus za okretnu tehniku dosuđuju sudije, kao i poene za udarac rukom. Treneri imaju karticu za video pregled i mogu tražiti provjeru sporne situacije — ako su u pravu, karticu zadržavaju.

Zato se dešava da udarac koji na snimku izgleda čisto ne donese ništa: ili je pogodio rub prsluka, ili je bio brz ali slab, ili je stigao milisekundu nakon signala za kraj runde.

Kako to izgleda uživo

Stav je bočan, prednja noga lagano podignuta i spremna. Najveći dio borbe je duel prednjim nogama na ivici dometa: kratki potisni udarci koji zaustavljaju napad, lažni pokreti, koraci naprijed-nazad da se protivnik izvuče iz ritma.

Kad neko krene, ide serija — polukružni udarac u trup, pa drugi istom nogom više, pa okret ako protivnik ustuknu. Razmjena traje dvije do tri sekunde, a onda oba borca opet uzimaju razmak.

Bliska borba se prekida. Čim se borci uhvate, sudija ih razdvaja. To je velika razlika u odnosu na muay thai, gdje je klinč zasebna vještina koja često odlučuje meč — u taekwondou je klinč samo pauza i, ako se ponavlja, kazna.

Kratka istorija olimpijske verzije

Taekwondo je bio demonstracioni sport u Seulu 1988. i Barceloni 1992, a medalje se dijele od Sidneja 2000. godine.

Na Igrama se bori u četiri težinske kategorije po polu: kod muškaraca do 58, do 68, do 80 i preko 80 kilograma, kod žena do 49, do 57, do 67 i preko 67. Na svjetskim prvenstvima ih je duplo više, po osam.

Forme, odnosno poomsae, imaju svoja takmičenja, ali nisu dio olimpijskog programa. Postoji i ITF verzija taekwon-doa, sa drugačijim pravilima, dozvoljenim udarcem rukom u glavu i bez elektronskog bodovanja.

Kako se trenira za ovakav meč

Sadržaj treninga direktno prati pravila. Ako pet poena nosi okretni udarac u glavu, onda se on i uvježbava do automatizma.

• Brzina noge: serije od 10 do 20 udaraca na metu, 6 do 10 serija, sa punom pauzom. Kvalitet pada čim se umoriš, pa nema smisla gomilati ponavljanja.
• Kondicija: runda traje dvije minute i sastoji se od kratkih eksplozija. Intervali od 20 do 30 sekundi visokim intenzitetom uz 60 do 90 sekundi odmora, 8 do 12 serija, mnogo bolje odgovaraju od dugog laganog trčanja.
• Snaga: čučanj, iskorak, jednonožne varijante i skokovi dva do tri puta sedmično. Posebno pregibači kuka i adduktori, jer oni trpe najviše kod visokih udaraca.
• Mobilnost: kratko i često, četiri do pet puta sedmično po 10 minuta. Cilj je aktivna kontrola kuka u visokom položaju, ne samo pasivan špagat na podu.
• Vrat: udarac u glavu je najskuplja meta u ovom sportu, pa jačanje vrata nije dodatak nego dio osnovnog programa.

Tehnika se najviše brusi na metama i paletama. Isti princip važi kao i kod boksa: rad na metama uči i onoga ko drži i onoga ko udara — daljinu, tajming i reakciju na otvaranje.

Česte zablude

Da se koriste samo noge. Udarac rukom u trup nosi poen i postoji u pravilima. Jednostavno se ne isplati toliko koliko udarac nogom.

Da je kontakt slab. Nokauti i prekidi zbog udarca u glavu se dešavaju redovno. Bodovanje jeste sistemsko, ali sila udarca nije simbolična.

Da elektronika broji sve. Ne broji. Slab udarac koji ne pređe prag ne donosi ništa, a okretni bonus i dalje zavisi od sudije.

Da je crni pojas kraj puta. Prvi dan je početak ozbiljnog rada, a ne diploma. Takmičarski rezultat i pojas nisu ista stvar.

Da treba biti gibak prije upisa. Fleksibilnost je posljedica treninga, ne uslov za početak. Visoki udarci dolaze mjesecima, a ne prvog dana.

Kada kod ljekara

Poslije svakog jačeg udarca u glavu, a naročito ako se javi mučnina, glavobolja koja jača, dupli vid, zbunjenost ili gubitak pamćenja — prekid treninga i pregled, bez pregovaranja. Povratak ide postepeno i uz odobrenje ljekara.

Kod bola u preponama ili prednjoj strani kuka koji traje duže od dvije do tri sedmice, kod otoka koljena ili osjećaja da koljeno bježi, i kod bola u leđima koji se širi niz nogu, isto važi.

Ako upisuješ dijete, prvo pitanje nije koji klub nego koji uzrast i kakav režim kontakta odgovaraju — kod djece se puni kontakt u glavu uvodi kasno i pod strogim uslovima.

Kratko

• Poeni: 1 ruka u trup, 2 noga u trup, 3 noga u glavu, 4 okret u trup, 5 okret u glavu.
• Tri runde po dvije minute, pobjeđuje onaj ko dobije dvije runde.
• Runda se prekida na 12 poena razlike ili poslije pete kazne.
• Senzori u prsluku, čarapama i kacigi mjere silu, ali okretni bonus dosuđuje sudija.
• Trening prati pravila: brzina noge, kratki intervali, snaga kuka i mobilnost.
• Olimpijski program ima četiri težinske kategorije po polu, medalje se dijele od 2000. godine.