Kyokushin, shotokan i wado: šta zaista razlikuje ova tri stila

Tri kluba u gradu, tri imena na vratima: kyokushin, shotokan, wado. Pitanje koje ljudi stvarno postavljaju nije koji je stil najjači, nego šta ću konkretno raditi u utorak uveče i koliko ću puta dobiti po rebrima.

Razlika je konkretnija nego što izgleda iz publike. Ova tri stila se najviše razlikuju po pravilima takmičenja, a pravila onda oblikuju sve ostalo: stav, domet, tempo treninga, pa i to koliko ćeš modrica nositi na posao u srijedu.

Odakle su došli

Sva tri vuku korijen iz okinavskog karatea. Gichin Funakoshi ga je dvadesetih godina prošlog vijeka predstavio u Japanu i prilagodio japanskom načinu vježbanja — uniforme, pojasevi, veliki grupni trening u redovima. Shotokan je dobio ime po Funakoshijevom pjesničkom pseudonimu Shoto, a kan znači dvorana; dugi i duboki stavovi po kojima ga danas prepoznajemo dobrim dijelom su djelo generacije poslije njega.

Hironori Ohtsuka je bio jedan od Funakoshijevih ranih učenika u Japanu, ali je prije karatea godinama trenirao japansko jujutsu. Wado-ryu, koji je oformio tridesetih godina, je karate gledan kroz jujutsu: manje sudaranja sile o silu, više izmicanja, uglova i narušavanja protivnikove ravnoteže.

Masutatsu Oyama je trenirao i shotokan i goju-ryu, a 1964. je osnovao kyokushin. Ideja je bila jednostavna i za to vrijeme radikalna: ako se karate već takmiči, neka se udara punom snagom, bez rukavica i bez prekidanja poslije svakog poena.

Pravila su prava razlika

Kyokushin: knockdown

Bori se golom šakom, bez rukavica, i borba ne staje na poen. Udarci rukom u glavu i vrat su zabranjeni, ali su noge u glavu dozvoljene, kao i niski kružni udarci u butinu i teški udarci u trup. Hvatanje i držanje se toleriše samo na trenutak.

Seniorska runda najčešće traje dvije do tri minute, uz produžetke kad nema jasne odluke. Pobjeđuje se nokdaunom, sudijskom odlukom, a na dijelu turnira i razbijanjem dasaka kao dodatnim kriterijem kad je borba neriješena. Takmičenja imaju težinske kategorije, ali i otvorenu kategoriju bez vaganja, pa skidanje kilaže pred turnir ovdje ima svoja pravila igre.

Praktična posljedica: ruke se drže niže nego u boksu, jer glavu ne treba čuvati od direkta. To je istovremeno i najveći slijepi ugao stila.

Shotokan i wado: poenska borba

Oba se takmiče po sportskim pravilima s kontrolisanim kontaktom — rukavice, štitnik za zube, najčešće i štitnici za potkoljenicu. Dodir u glavu mora biti kontrolisan; pretjeran kontakt se kažnjava, ne nagrađuje.

Poeni imaju različitu vrijednost: udarac rukom u trup vrijedi najmanje, udarac nogom u glavu i bacanje s dovršetkom najviše. Na tradicionalnijim turnirima još se sreće i format u kojem jedan potpun poen završava borbu odmah.

Praktična posljedica: ulazak i izlazak iz dometa vrijedi više od izdržljivosti u razmjeni. Borci rade eksplozivno na jedan korak umjesto da razmjenjuju duge serije.

Kako to izgleda u sali

Shotokan trening ide u redovima: kihon, odnosno osnovna tehnika u mjestu i u kretanju, zatim kata, pa kumite. Stavovi su dugi, kuk radi puno, a cilj je jedna tehnika koja se zaključa u trenutku udarca. Ako voliš preciznost, ponavljanje i jasan tehnički standard, tu ćeš se naći.

Wado trening po formi liči na shotokan, ali se u detalju razlikuje. Stavovi su viši i kraći, težina je pokretljivija, a puno vremena ide na tai sabaki — pomjeranje tijela tako da protivnikov udarac promaši za par centimetara dok ti već ulaziš. Wado ima i parne forme s bacanjima, polugama i podmetanjem noge, što je nasljeđe jujutsua.

Kyokushin trening je fizički najgrublji od tri. Puno udaraca u trup na blizinu, niski kružni udarci, kondicioniranje potkoljenice i podlaktice, duge serije udaraca u vazduh. Kata se uči ozbiljno, ali sat vremena kyokushina najviše liči na kondicioni trening s kontaktom.

Kako se trenira i priprema

Bez obzira na stil, tehnika se gradi u malim i čistim serijama, a ne u iscrpljenosti. Praktično: 6–10 ponavljanja jedne kombinacije po strani, 4–6 serija, s pauzom dovoljnom da brzina ostane ista. Kad brzina padne, prestao si trenirati tehniku i počeo trenirati umor.

Kondicija se planira prema pravilima. Za kyokushin trebaju ti runde od dvije do tri minute u kojima ne prestaješ raditi, pa su rad na vreći po rundama i neprekidan rad nogu blizu onome što će te tražiti na tatamiju. Logika slaganja sedmice je ista kao u boksu: dva do tri teža intervalna treninga, ostalo lakše.

Za shotokan i wado važnija je eksplozivnost na kratkoj distanci: sprintevi od 5–10 metara, skokovi, promjene pravca i puno rada s partnerom na reakciji. Deset minuta vježbe „kreni kad vidiš znak" vrijedi više od dodatnih 20 minuta laganog trčanja.

Snaga je dodatak, ne zamjena. Dva treninga sedmično s čučnjem, mrtvim dizanjem, potiskom i veslanjem, 3–5 serija po 3–6 ponavljanja, drže kukove i leđa spremnim za ono što udarci traže.

Za sparing važi isto pravilo u sva tri stila: radi ga rjeđe i pametnije nego što ti se čini da treba, jednom do dva puta sedmično i s jasnim zadatkom. I nemoj štedjeti na opremi — štitnik za zube i rukavice nisu mjesto za kompromis, čak ni kad se u sali kaže da je večeras lagano.

Česte zablude

• „Kyokushin je najrealniji jer je puni kontakt." Kontakt jeste realan, ali pravilo bez udaraca rukom u glavu stvara naviku da se glava ne pokriva. To je ozbiljna rupa čim se pravila promijene.
• „Shotokan i wado su samo pipkanje za poene." Kontrola nije isto što i slabost; poenska borba gradi izuzetnu procjenu distance i tajminga. Ograničenje je drugo — manje iskustva u razmjeni koja traje.
• „Wado je mekša verzija shotokana." Nije mekši, nego drugačije rješava isti problem: izmicanjem umjesto sudaranja sile o silu.
• „Kata je gubljenje vremena." Kata nije simulacija borbe i ne treba je tako mjeriti. Ona uvježbava mehaniku kuka, ravnotežu i disanje do automatizma.
• „Crni pojas znači da si ekspert." U većini klubova do prvog dana treba tri do pet godina redovnog treninga, i on znači da si savladao osnove, a ne da si ih prerastao.
• „Stil odlučuje." Dva shotokan kluba u istom gradu znaju biti različitija međusobno nego shotokan i wado. Trener, količina sparinga i kultura sale mijenjaju više od imena na vratima.

Kada kod ljekara

Poslije udarca u glavu prekini odmah ako se javi glavobolja koja jača, mučnina, zbunjenost, duple slike ili ako se ne sjećaš samog udarca. Ne vraćaj se na sparing dok te ljekar ne pregleda i dok simptomi ne prođu potpuno.

Javi se i ako otok na butini poslije niskog udarca ne popušta nakon nekoliko dana, ako otvrdne ili ako ne možeš normalno savijati koljeno. Isto važi za bol u rebrima pri dubokom udahu i za bol u potkoljenici koji ostaje i onda kad ne treniraš.

Kratko

• Kyokushin: puni kontakt bez rukavica, bez udaraca rukom u glavu, blizak domet, niski kružni udarci, najteži kondicioni zahtjev.
• Shotokan: dug domet, duboki stavovi, jedna eksplozivna tehnika, kontrolisani kontakt na takmičenju.
• Wado: kraći i viši stavovi, izmicanje i uglovi, jujutsu nasljeđe u parnim formama, bacanjima i podmetanjima.
• Pravila oblikuju stil više nego filozofija — pogledaj kako se klub takmiči i znaćeš kako će izgledati trening.
• Klub i trenera biraj prije stila; tri probna treninga odgovore na više pitanja od bilo kakvog poređenja na papiru.