Zašto se olimpijsko dizanje zove olimpijsko

Trzaj (snatch) i nabačaj s izbačajem (clean and jerk) zovu se „olimpijske" vježbe iz prilično administrativnog razloga: to su jedine dvije discipline s tegom koje se izvode na Olimpijskim igrama. Ime ne govori ništa o tome koliko su eksplozivne ni koliko su teške — govori samo šta je ostalo u programu Igara poslije stotinu godina prekrajanja pravila. Priča o tome šta je izbačeno zanimljivija je od priče o tome šta je ostalo.

Ime je kategorija takmičenja, a ne opis pokreta

Kad neko kaže „olimpijsko dizanje", misli na sport koji se zvanično zove dizanje tegova i u kojem se takmiči u dvije vježbe. Zbir najboljeg trzaja i najboljeg izbačaja daje total, i po totalu se dijele medalje. Sve ostalo što radiš sa šipkom — čučanj, mrtvo dizanje, potisak s klupe — nije „neolimpijsko" jer je lošije, nego jer nikad nije bilo u programu Igara.

Zato je naziv i pomalo varljiv. Te vježbe nisu izmišljene za Olimpijadu; postojale su po cirkusima, vašarima i njemačkim i francuskim atletskim klubovima decenijama prije 1896. Olimpijada im je dala okvir, pravila i ime koje se zalijepilo.

1896: dvije vježbe, i nijedna nije bila trzaj

Dizanje tegova bilo je na prvim modernim Igrama u Atini 1896. i tada su se dizale dvije stvari: dvoručno dizanje (pobjednički rezultat oko 111 kg) i jednoručno dizanje (oko 71 kg). Nije bilo težinskih kategorija — svi su dizali jedni protiv drugih, bez obzira na to imaju li 65 ili 110 kg tjelesne mase.

Sport je zatim ispao iz programa 1900., 1908. i 1912., pa se vratio u Antverpenu 1920. Broj vježbi se mijenjao gotovo svake Olimpijade: 1920. su bile tri, 1924. u Parizu čak pet. Tek 1928. u Amsterdamu ustalio se format s tri dvoručne vježbe — potisak iznad glave iz stojećeg stava, trzaj i izbačaj. Taj format je izdržao 44 godine.

Zašto je potisak izbačen 1972.

Treća vježba trebala je biti test čiste snage: teg se nabaci na ramena, stane se mirno, pa se sporo izgura iznad glave bez pomoći nogu i bez zabacivanja tijela. Problem je bio što se to ne može pošteno suditi. Kako su rezultati rasli, dizači su sve više zabacivali trup unazad da bi šipku pomjerili s prsa, pa je u posljednjim godinama to više ličilo na potisak s kosim naslonom nego na stojeći potisak. Dvije sudije gledale su isti pokušaj i vidjele dvije različite stvari.

Minhen 1972. bio je zadnje Igre s potiskom. Vježba je ukinuta od 1973. i od tada se takmiči samo u dvije. Zato se rekordi iz šezdesetih i današnji rezultati ne mogu direktno porediti: mijenjale su se i vježbe i težinske kategorije, s većim rezovima 1993., 1998. i 2018.

Žene su na Igrama prvi put dizale 2000. u Sidneju. Danas međunarodna federacija vodi po deset težinskih kategorija za muškarce i žene, ali u olimpijski program stane samo po pet po polu.

Ako je to olimpijsko, zašto se drugi sport zove „powerlifting"?

Ovdje imena zbunjuju najviše. Powerlifting (čučanj, potisak s klupe, mrtvo dizanje) u nazivu ima „power", ali fizikalno gledano ta tri pokreta razvijaju manju snagu u vatima nego trzaj. Snaga je rad podijeljen s vremenom: u trzaju šipka pređe oko metar i po za manje od sekunde, dok kod maksimalnog mrtvog dizanja put traje dvostruko ili trostruko duže. Vršna izlazna snaga u trzaju kod teškog dizača ide preko 3.000 vati, u sporom mrtvom dizanju je višestruko manja. Dakle: „olimpijsko" je administrativni naziv, „power" je historijski naziv iz pedesetih, i nijedan ne opisuje precizno šta se dešava sa šipkom.

Kako to izgleda na takmičenju

• Muška šipka 20 kg, promjer hvata 28 mm; ženska 15 kg, 25 mm.
• Ploče: crvena 25 kg, plava 20, žuta 15, zelena 10, bijela 5, crna 2,5.
• Platforma 4 x 4 m — ako iskoračiš van, pokušaj ne važi.
• Tri pokušaja po vježbi, najmanji korak povećanja 1 kg.
• 60 sekundi za izlazak, 120 ako sam sebi slijediš pokušaj.
• Tri sudije, potrebna su dva bijela svjetla od tri.

Šta to znači ako ih ubacuješ u svoj trening

Jedina stvar koja se ovdje bitno mijenja u odnosu na ostatak treninga jeste broj ponavljanja. Klasične vježbe se ne rade u serijama od 10 — tehnika se raspadne već poslije trećeg ponavljanja, a raspadnuta tehnika s tegom iznad glave je jedini stvarno rizičan dio priče.

• Uči s praznom šipkom (20 ili 15 kg) ili tehničkom šipkom od 10 kg, prve 3 do 4 sedmice bez dodavanja ploča.
• 5 serija po 3 ponavljanja za trzaj, 5 serija po 2 za izbačaj, pauze 90 do 120 sekundi.
• Kad dodaješ težinu, tehnički rad drži na 60–75% maksimuma; iznad 85% radi samo jedinice i dvojke.
• 2 do 3 puta sedmično, po 20 do 30 minuta na početku treninga, dok si odmoran.
• Test spremnosti: možeš li praznu šipku zadržati iznad glave u dubokom čučnju 30 sekundi, s laktovima zaključanim i petama na podu? Ako ne, prvo 10 minuta pokretljivosti skočnog zgloba, ramena i grudne kičme prije svakog treninga.

Realan rok da pokret počne ličiti na pokret jeste 8 do 12 sedmica redovnog rada. Snimak sa strane, napravljen na svakom trećem treningu, kaže ti više nego osjećaj u trenutku dizanja.

Kada kod ljekara

• Bol u ramenu, ručnom zglobu ili koljenu koji traje duže od 2 sedmice iako si smanjio opterećenje.
• Trnjenje ili slabost u prstima i šaci poslije rada iznad glave.
• Oteklina u prvih 24 sata poslije treninga ili modrica bez jasnog udarca.
• Bol u donjem dijelu leđa koji se širi ispod koljena ili ga prati slabost u nozi.
• Vrtoglavica, zamućen vid, pritisak u prsima ili glavobolja koja se javlja baš pri naprezanju — isti dan, ne „kad prođe".

Ako imaš poznat povišen pritisak ili si nedavno imao operaciju kičme, ramena ili trbušne stijenke, provjeri prije nego što uopšte kreneš s tegom iznad glave.

Kratko

• „Olimpijsko dizanje" znači samo ovo: dvije vježbe koje se dižu na Olimpijskim igrama — trzaj i izbačaj.
• Do 1972. ih je bilo tri; potisak iznad glave je izbačen jer se nije mogao pošteno suditi.
• Žene se takmiče od 2000., a na Igrama danas ima po pet težinskih kategorija po polu.
• Powerlifting u imenu ima „power", ali trzaj razvija veću snagu u vatima od sve tri njegove vježbe.
• Ako ih učiš: prazna šipka 3–4 sedmice, serije od 2 do 3 ponavljanja, 2–3 puta sedmično po 20–30 minuta.