Zašto je maraton dugačak baš 42,195 km

Maraton je dugačak 42,195 km zbog rasporeda jedne staze u Londonu 1908. godine i pravila usvojenog trinaest godina kasnije — a ne zbog bilo čega što se desilo u antičkoj Grčkoj. Broj je istorijska slučajnost koja se zaledila, ali danas određuje kako se mjere staze i koliko goriva moraš unijeti u trci. Evo odakle dolazi i šta praktično znači.

Legenda o Filipidu ne daje taj broj

Priča koju svi znaju ide ovako: glasnik trči od Maratona do Atine, javi pobjedu nad Perzijancima i padne mrtav. Problem je što najstariji izvor, Herodot, taj trk uopšte ne spominje — kod njega Filipid trči od Atine do Sparte po pojačanje, oko 246 km, i stiže drugi dan. Verzija sa smrću na cilju pojavljuje se tek kod Plutarha i Lukijana, stoljećima kasnije. A i sama ruta od Maratona do Atine, zavisno od toga ideš li obalom ili preko planinskog prevoja, iznosi između 34 i 42 km. Iz legende, dakle, ne izlazi nijedan precizan broj.

Prvih 25 godina: svaki maraton druge dužine

Kada je maraton uveden na prve moderne Olimpijske igre 1896. u Atini, staza je bila oko 40 km. Poslije toga se dužina mijenjala iz igara u igre:

• 1896, Atina: oko 40 km
• 1900, Pariz: oko 40,26 km
• 1904, Sent Luis: oko 40 km
• 1908, London: 42,195 km
• 1912, Stokholm: oko 40,2 km
• 1920, Antverpen: oko 42,75 km, najduži olimpijski maraton ikad

Znači, „maraton" je dvadesetak godina značio „otprilike 40 km, koliko organizator izmjeri na terenu". Poređenje vremena između trka nije imalo smisla.

1908: Windsor, kraljevska loža i 385 jardi

Za Igre u Londonu planirana je staza od okruglih 26 milja (41,843 km), od dvorca Windsor do stadiona White City. Start je pomjeren na travnjak ispred dvorca da bi kraljevska djeca mogla gledati, a cilj je postavljen tačno ispred kraljevske lože na stadionu. To dodavanje dijela kruga po atletskoj stazi značilo je još 385 jardi, odnosno 352 metra.

26 milja + 385 jardi = 42.194,99 metara. Zaokruženo: 42,195 km.

Trka je bila i dramatična: Italijan Dorando Pjetri ušao je prvi na stadion, pao nekoliko puta i bio diskvalifikovan jer su mu službenici pomogli da pređe cilj. Zbog te medijske priče londonska dužina je postala neformalni standard, a atletska federacija ju je 1921. formalno usvojila. Od Igara 1924. u Parizu svi trče istu cifru.

Broj 42,195 km nije rezultat mjerenja neke istorijske rute, nego arhitekture jednog stadiona i položaja jedne lože.

Kako se ta dužina mjeri danas

Da bi staza bila priznata, mjeri se biciklom sa Jonesovim brojačem, kalibrisanim na ravnoj dionici od najmanje 300 metara koja se prevozi po četiri puta prije i poslije mjerenja. Pravila su vrlo konkretna:

• Mjeri se najkraća moguća putanja: oko 30 cm od ivičnjaka, sa sječenjem krivina — ne sredina ulice.
• Dodaje se faktor od 0,1% (1 metar na svaki kilometar), pa se staza postavlja na oko 42.237 m, kao osiguranje da nikad ne bude kraća od propisane.
• Za rekorde: pad staze najviše 1 m/km, dakle ukupno 42 metra od starta do cilja.
• Razmak između starta i cilja u pravoj liniji ne smije preći 50% dužine trke, odnosno 21,1 km, zbog vjetra u leđa.

Zato Boston, koliko god bio prestižan, ne važi kao staza za svjetski rekord: ima oko 136 metara neto pada i start udaljen skoro 40 km od cilja.

Šta taj broj mijenja u treningu

• Nedjeljna kilometraža: realno 50–80 km za maraton ispod 4 sata, 30–45 km ako je cilj samo završiti.
• Dugi trening: maksimalno 28–32 km, 2–3 puta u cijelom ciklusu; od 40 km na treningu rijetko ko ima koristi jer oporavak traje 10–14 dana.
• Trajanje pripreme: 16–20 sedmica, sa rasterećenjem svake četvrte sedmice (obim dolje za 25–30%).
• Taper: zadnje 2–3 sedmice smanji obim za 30–50%, ali zadrži intenzitet — npr. 4 x 1 km u tempu umjesto 10 km tempa.

Zid oko 32. kilometra

Trkač od 70 kg troši grubo 1 kcal po kilogramu po kilometru, dakle oko 70 kcal/km i blizu 2.900 kcal na cijelu trku. U mišićima i jetri imaš 400–500 g glikogena, što je 1.600–2.000 kcal. Račun prestaje štimati negdje na 30–33 km — to je „zid", i to je matematički, a ne karakterni problem.

• Ugljikohidrati u trci: 60–90 g na sat, počni oko 40. minute, ne kad ti već bude teško.
• Tečnost: 400–800 ml na sat, više po vrućini; ne pij više nego što gubiš.
• Natrij: 300–600 mg po litru tečnosti, pogotovo ako ti se so vidi na majici.
• Punjenje prije trke: 8–10 g ugljikohidrata po kilogramu tjelesne mase dnevno, 36–48 sati prije starta.
• Sve ovo isprobaj na dugim treninzima bar 4–5 puta. Crijeva se treniraju kao i noge.

Kada kod ljekara

• Prije prvog maratona: pregled i EKG ako imaš preko 35 godina, ili u bilo kojim godinama ako imaš povišen pritisak, holesterol, dijabetes ili pušiš.
• Odmah: bol ili pritisak u grudima pri naporu, nesvjestica ili vrtoglavica u trku, nepravilan puls u mirovanju.
• Bez odlaganja: iznenadna srčana smrt u porodici prije 50. godine.
• Poslije trke: mokraća boje čaja i bol u mišićima koja se pogoršava 24–48 sati kasnije (moguća rabdomioliza), ili glavobolja, mučnina i oticanje — može biti hiponatremija od previše vode.

Kratko

• 42,195 km dolazi iz Londona 1908: 26 milja od Windsora plus 385 jardi do kraljevske lože.
• Legenda o Filipidu ne daje taj broj — Herodotov glasnik trčao je oko 246 km do Sparte.
• Standard je usvojen 1921, a od 1924. se svuda trči ista dužina.
• Staze se mjere biciklom po najkraćoj putanji, uz 0,1% sigurnosne rezerve.
• Praktično: 16–20 sedmica priprema, dugi trening do 32 km, 60–90 g ugljikohidrata na sat u trci.