Zašto neki ljudi ne osjećaju bol

Skoro svako je čuo priču o igraču koji je odigrao poluvrijeme sa napuknutom kosti ili o čovjeku koji se opekao i nije trepnuo. Bol nije direktno očitavanje štete u tkivu, nego procjena koju mozak sklapa iz nervnih signala, konteksta i očekivanja. Kod male grupe ljudi taj sistem ne radi nikad, a kod većine nas se privremeno gasi, i to češće nego što mislimo.

Bol nije mjerač oštećenja

Slobodni nervni završeci u koži, mišićima i zglobovima javljaju pritisak, temperaturu i hemijske promjene u tkivu. Kičmena moždina i mozak taj ulaz pojačavaju ili prigušuju prije nego što ga uopšte doživiš kao bol. Zato posjekotina od 1 cm na jagodici prsta zna boljeti jače nego modrica od 10 cm na butini, a ista težina na šipci boli različito u ponedjeljak i u petak.

Praktična posljedica: odsustvo bola ne znači da je tkivo zdravo. Otok, gubitak opsega pokreta i pad snage su nezavisni znaci i mjere se odvojeno.

Ljudi koji se rode bez osjeta bola

Kongenitalna neosjetljivost na bol je stvarna, ali izuzetno rijetka. Najpoznatiji oblik nastaje mutacijom gena SCN9A, koji pravi natrijumski kanal Nav1.7 na nervima za bol. Bez tog kanala signal jednostavno ne stigne do mozga. U svjetskoj literaturi opisano je svega nekoliko stotina do oko hiljadu slučajeva.

Ti ljudi normalno osjećaju dodir, pritisak i položaj tijela, ali ne i bol. Kod većine se to otkrije u prve 3 godine života: ugrizen jezik, polomljeni prsti na rukama, opekotine, ozljede rožnjače. Jedna podvrsta dolazi i sa nemogućnošću znojenja, pa takva djeca imaju epizode temperature preko 40 stepeni bez infekcije. Problem nikad nije bol, nego povrede koje se nakupljaju jer nema alarma.

Nervi koji su prestali javljati

Daleko češći scenario je stečeno oštećenje nerava, i to se tiče puno više ljudi nego genetika:

• Dijabetes. Kod ljudi koji ga imaju 20 i više godina, otprilike polovina razvije neki oblik periferne neuropatije. Kreće simetrično, od prstiju stopala prema gore, u rasporedu čarape.
• Alkohol. Hronična konzumacija reda 100 g etanola dnevno kroz nekoliko godina oštećuje periferne nerve, često uz manjak vitamina B1.
• Manjak vitamina B12. Rizik imaju vegani bez suplementacije i ljudi koji godinama uzimaju metformin ili lijekove za želudac.
• Pritisak na nerv. Ista pozicija 30 do 45 minuta, ruka prebačena preko naslona ili leg press sa nogama u istoj tački, daje utrnuće koje obično prođe za nekoliko minuta. Ako traje satima, to više nije obična nagnječenost.

Kod neuropatije se prvo gubi osjet vibracije i temperature. Zato se rana na stopalu često otkrije tek kad se vidi krv u čarapi ili se osjeti miris.

Zašto usred serije ne osjetiš ono što bi inače osjetio

Ovo se zove hipoalgezija izazvana vježbanjem i potpuno je normalna. Nakon 20 do 30 minuta aerobnog rada na 60 do 75 posto maksimalnog pulsa, ili nakon izometričnog stiska na oko 25 posto maksimalne snage držanog 2 do 3 minute, prag bola poraste za otprilike 10 do 30 posto i drži se 15 do 30 minuta poslije rada. Teški set od 5 ponavljanja na 85 posto od 1RM daje sličan efekat kroz naprezanje i disanje.

Uz to ide i stres-analgezija. Kod akutne povrede u meču ili u saobraćajnoj nezgodi ljudi znaju imati 30 do 60 minuta gotovo bez bola, jer tijelo tada rješava bijeg ili nastavak borbe, a ne popravku.

Šta još privremeno gasi signal

• Lijekovi protiv bolova. Standardna doza ibuprofena od 400 mg radi 4 do 6 sati. Ne popravlja ništa, samo skida alarm.
• Alkohol. Već 2 do 3 pića, oko 30 do 40 g etanola, mjerljivo podignu prag bola na sat-dva.
• Hladnoća. Led 10 do 15 minuta otupi kožu i sljedećih pola sata.
• Pažnja i kontekst. Takmičenje, publika, muzika i ljutnja realno smanjuju doživljaj bola.
• Genetika u sitnom. Postoje varijante gena, recimo MC1R, koje mijenjaju potrebnu dozu anestetika i osjetljivost na neke vrste bola.

Kako to izgleda u teretani

Ako popiješ 400 mg ibuprofena i onda uradiš set koji jučer nisi mogao, to nije napredak nego pozajmica. Rekreativci koji piju 800 mg prije duge trke imaju veći rizik od problema sa bubrezima i poremećaja natrijuma, a ne manje povreda.

Umjesto na bol, oslanjaj se na mjerljivo. Prekini seriju i preispitaj trening ako imaš otok koji se vidi u odnosu na drugu stranu, gubitak opsega pokreta veći od 15 do 20 stepeni, ili ne možeš napraviti 4 koraka sa punim osloncem. Utrnuće u ruci ili nozi tokom serije znači spusti šipku, bez pregovora.

Kada kod ljekara

• Trnjenje ili gubitak osjeta na oba stopala ili obje šake duže od 2 sedmice.
• Rana, žulj ili opekotina koju nisi primijetio dok se nije zagnojila, ili koja se ne zatvori za 2 sedmice.
• Gubitak snage uz utrnuće, na primjer ne možeš se podići na prste 10 puta na jednoj nozi.
• Zglob koji otiče, crveni se i mijenja oblik, a skoro ne boli.
• Naglo utrnuće jedne strane tijela, pad snage, smetnje govora ili vida: hitna pomoć isti čas, ne sutra.
• Ako imaš dijabetes: pregled stopala kod ljekara jednom godišnje, a sam sebi svaki dan po 1 minut, uključujući između prstiju i tabane.

Kratko

• Bol je procjena mozga, ne mjerač oštećenja, pa odsustvo bola ne znači da je sve u redu.
• Prava kongenitalna neosjetljivost je rijetka, svega nekoliko stotina opisanih slučajeva, i najčešće se otkrije u prve 3 godine života.
• Puno češći uzrok gubitka bola je oštećenje nerava kod dijabetesa, alkohola ili manjka B12.
• Trening sam po sebi podiže prag bola za 10 do 30 posto na 15 do 30 minuta, a lijekovi i alkohol rade isto, samo grublje.
• Mjeri otok, opseg pokreta i snagu, a kod utrnuća koje traje duže od 2 sedmice ili rane koju ne osjetiš idi ljekaru.