Rekordi u sklekovima i zgibovima: koliko su ljudi stvarno uradili

Koliko je sklekova neko stvarno uradio u jednom danu? Brojka koja stoji na vrhu liste je iznad 45.000, kod zgibova blizu 9.000, i obje zvuče izmišljeno dok ih ne razložiš na minute. Evo šta te brojke jesu, po kojim se pravilima broje i šta znače za tvojih dvadeset sklekova.

Brojke koje stoje na vrhu

Rekordne liste se mijenjaju svakih nekoliko godina, pa je pošteno govoriti o redu veličine, a ne o tačnoj decimali. Ovo su okviri koji se drže već duže vrijeme.

Sklekovi. U jednoj minuti vrhunski rezultati su oko 150 ponavljanja. U jednom satu prelaze 3.000. Najveći dnevni rezultati su oko 46.000, i to u pokušajima koji su trajali nešto više od dvadeset sati.

Zgibovi. U 24 sata najbolji rezultati su blizu 9.000. U jednom satu red veličine je oko hiljadu. Na kratkim intervalima brojevi su daleko manji nego kod sklekova, jer u zgibu dižeš skoro cijelu tjelesnu težinu, a u skleku otprilike dvije trećine.

Postoje i uže kategorije: sklekovi na jednoj ruci idu reda veličine 2.000 u satu, a zgibovi s dodatnim opterećenjem kod najjačih pojedinaca dolaze do stotinjak kilograma dodatne težine za jedno ponavljanje.

Zašto isti sklek nije isti sklek

Najveća razlika između dvije brojke često nije u ljudima nego u pravilu ponavljanja. Kod sklekova se traži tijelo u liniji od pete do glave, laktovi savijeni najmanje do pravog ugla i potpuno ispruženje na vrhu. Spusti zahtjev za dubinu za nekoliko centimetara i isti čovjek u istom satu uradi znatno više.

Kod zgibova je granica još oštrija: brada iznad šipke, ruke potpuno ispružene na dnu, bez zamaha nogama. Zamah mijenja vježbu iz snage u tajming i broj u minuti se lako udvostruči. Zato strogi zgibovi i zgibovi sa zamahom nisu ista disciplina, ma koliko liste izgledale slično.

Isti spor postoji svuda gdje se broje rekordi, samo se drugačije zove — kod rekorda u mrtvom dizanju raspravlja se o opremi i o tome šta se računa kao završeno dizanje, a ne o uglu lakta.

Šta 46.000 sklekova znači po minuti

Ovo je dio koji brojku učini stvarnom. Oko 46.000 sklekova u nešto više od dvadeset sati znači prosjek od otprilike 36 sklekova u svakoj minuti — uključujući svaku pauzu, obrok i odlazak u toalet.

Sat vremena i preko 3.000 sklekova je 50 sklekova svake minute, šezdeset minuta zaredom. Devet hiljada zgibova u 24 sata je otprilike deset zgibova svakih devedeset sekundi, cijeli dan i cijelu noć, bez preskočenog intervala.

Nijedna od tih serija nije do otkaza. Rekorderi rade kratke serije daleko od granice, odmore se nekoliko desetina sekundi i ponove. Mnogo lakih serija umjesto nekoliko teških nije nova ideja; šeme tipa 3x10 i 5x5 nastale su iz iste logike, samo na manjoj skali.

Piće i hrana su dio plana, a ne pauza u njemu. Kroz cijeli dan unos tečnosti postaje taktičko pitanje, a koliko čovjek uopšte izdrži bez vode je tema za sebe.

Šta popusti prvo, i to obično nije snaga

Čovjek koji uradi 46.000 sklekova ne mora biti najjači u sali. Maksimalna snaga tu je gotovo nebitna jer nijedno pojedinačno ponavljanje nije teško.

Prvo popuste sitnice. Kod zgibova je to koža na dlanovima — žuljevi puknu mnogo prije nego što leđa odustanu. Kod sklekova su to zglobovi šake, laktovi i prednji dio ramena, jer tetive dobiju desetine hiljada ponavljanja u jednom danu. Onda ide lokalna izdržljivost tricepsa i podlaktica, pa tek na kraju opšti umor i san.

Zato tehnika u tim pokušajima izgleda štedljivo: najmanja amplituda koju pravila dozvoljavaju, kratak kontakt s tlom, disanje uvezano u ritam. Unutar pravila to nije varanje nego ekonomija.

Gdje su tu obični ljudi

Orijentiri za nekoga ko trenira rekreativno, uz strogu tehniku i bez pauze usred serije: 20 do 30 sklekova je solidno, 40 do 50 je jako dobro. Kod zgibova je prvi čist zgib za mnoge cilj koji traje mjesecima; 8 do 12 je dobar nivo, a 15 do 20 je vrlo dobro.

Poređenje s rekordom nije poražavajuće nego korisno. Razlika između 25 i 46.000 nije razlika u snazi, nego u godinama specifičnog rada na jednom pokretu i u tkivu koje je naučilo da podnese ponavljanje.

Kako da izmjeriš svoj broj

Uradi jednu seriju i stani dva ponavljanja prije otkaza, tempom otprilike sekunda dole i sekunda gore, i snimi se sa strane. Snimak gotovo uvijek pokaže dva do tri ispravna ponavljanja manje nego što si izbrojao.

Ako hoćeš da taj broj raste, češće i lakše radi bolje nego rijetko i do otkaza. Podijeli isti sedmični zbir ponavljanja na tri do četiri dana — frekvencija treninga je jedan od rijetkih parametara gdje se efekat lako vidi. Prvih šest sedmica napredak dolazi uglavnom iz živčanog sistema i tehnike, a ne iz novog mišića, pa snaga poraste prije nego što se mišić vidi.

Kada kod ljekara

Ako ideš na velike količine ponavljanja, ovo su razlozi da staneš:

• Bol u laktu ili ramenu koja traje duže od dvije sedmice i pogoršava se iz treninga u trening.
• Oštra bol s gubitkom pokreta u ramenu, ili osjećaj da nešto preskače pod opterećenjem.
• Trnjenje ili utrnulost u šaci i prstima koja ostaje i poslije treninga.
• Tamna mokraća, jak otok i bol koji nakon neuobičajeno velike količine ponavljanja ne popušta danima — to traži hitan pregled.
• Bol u grudima, nesvjestica ili nedostatak zraka koji ne odgovara naporu.

Kratko

• Vrh liste: oko 46.000 sklekova u nešto više od dvadeset sati, blizu 9.000 zgibova u 24 sata, preko 3.000 sklekova u jednom satu.
• Brojka bez pravila ne znači ništa — dubina, ispruženje i zamah odlučuju o rezultatu koliko i sprema.
• Razloženo po minuti, to je oko 36 sklekova u minuti dvadeset sati, ili deset zgibova svakih devedeset sekundi cijeli dan.
• Nijedna serija u tim pokušajima nije do otkaza; sve su kratke i daleko od granice.
• Za rekreativca su 20-30 strogih sklekova i 8-12 strogih zgibova solidan nivo; ostalo je vrijeme i tolerancija tkiva.