Gard, mount i side control: tri BJJ pozicije za početnike

Prvi put kad legneš na leđa i neko ti sjedne na stomak, mozak javi da je gotovo. Čovjek koji trenira treću godinu gleda isti prizor i vidi nešto sasvim drugo: četiri boda, tri sekunde kontrole i pitanje šta ćeš uraditi kukovima.

Ta razlika nije u snazi. U brazilskoj džiju-džici gotovo sve se svodi na to gdje su dva tijela jedno u odnosu na drugo, a tri pojma koja ćeš čuti već prvo veče — gard, mount i side control — nose najveći dio te priče. Kad ih razumiješ, prestaješ se batrgati nasumično i počinješ igrati igru koja ima red.

Pozicija je ljestvica, a ne slika

Sport je posložen kao hijerarhija. Najgore ti je kad protivnik drži tvoja leđa s kukama iza tvojih bedara, zatim kad je u mountu, pa u side controlu. Gard je najbliži neutralnom: ti jesi dolje, ali između tebe i njega stoje tvoje noge.

Bodovanje prati istu logiku. Prolaz garda nosi tri boda, mount i kontrola leđa po četiri, rušenje i prevrtanje iz garda po dva, koljeno na stomaku dva. Poziciju treba zadržati oko tri sekunde da bi se priznala. To nije bodovanje pogodaka kao u olimpijskom taekwondou — ovdje se plaća mjesto, a ne udarac.

Zato dobar trener na prvom treningu ne priča o gušenjima. Priča o tome kako da ne ostaneš ispod.

Gard: dolje, ali ne izgubljeno

Gard je svaka pozicija u kojoj si na leđima ili na boku, a noge ti stoje između tebe i protivnika. Zatvoreni gard znači da su ti gležnjevi ukršteni iza njegovih leđa. Otvoreni gard je čitava porodica pozicija u kojima se stopala i potkoljenice odupiru o njegove kukove, bicepse ili koljena. Half gard je kad ti je jedna njegova noga zarobljena između tvoje dvije.

Iz garda se rade dvije stvari: prevrtanje i napad na zglob ili vrat. Prevrtanje nosi dva boda i, što je važnije, mijenja stranu — odjednom si ti gore, a on ima problem koji si ti imao prije tri sekunde.

Najčešća greška početnika je da gard doživi kao odmor. Zatvoreni gard jeste najsigurnije mjesto odozdo, ali ako samo stisneš noge i čekaš, protivnik ispravi kičmu, razbije stav i otvori tvoje noge. Gard bez hvatova i bez prijetnje traje minut, možda dva.

Mount: gore, s kukovima na njegovim rebrima

Mount je jašenje. Sjediš na protivnikovom trupu, koljena su ti uz njegova rebra, njegove noge su izvan igre. Nizak mount, s kukovima bliže njegovim kukovima i stopalima ukvačenim uz njegove noge, drži se lakše i teže se skida. Visok mount, kad koljena dođu ispod njegovih pazuha, guši mu odbranu rukama i otvara gušenja kragnom.

Odozgo se najčešće napada ravna poluga na lakat, americana i gušenja u kimonu. Odozdo postoje dva osnovna izlaza: most s okretom preko ramena, i guranje kuka u stranu dok se koljeno vraća unutra, u half gard.

Ako si dolje, prvo pravilo je da ga ne guraš ispruženim rukama uvis. Ruke idu u ramove — podlaktica na njegov kuk, lakat uz tvoja rebra — a posao rade kukovi i stopala. Ispružena ruka pod mountom je poluga koju si sam ponudio.

Side control: prelaz koji i sam po sebi boli

Side control je poprečno držanje: grudi na grudima, tvoje tijelo pod pravim uglom u odnosu na njegovo, nijedna noga nije zarobljena. Ima nekoliko varijanti — kesa gatame s glavom pod pazuhom, sjever-jug, koljeno na stomaku.

Tu se vidi srodstvo s bacačkim sportovima. Držanje protivnika na leđima poznaje i džudo, a slična logika postoji i u sambu, samo što se u tim sportovima kontrola vrednuje i prekida drugačije.

Bijeg iz side controla skoro uvijek počinje ramovima, jednim laktom uz svoja rebra i drugim uz njegov vrat, pa vraćanjem prostora. Kad prostor postoji, biraš: vraćanje u gard ili okret na koljena.

Kako to izgleda u praksi

Meč bijelog pojasa na takmičenju traje pet minuta. Tipičan tok je ovakav: dvadesetak sekundi grabljenja rukava i kragne stojeći, jedan sjedne ili bude oboren, i borba se preseli dolje. Odatle je sve pitanje ko prvi stigne u bolju kariku lanca i ko je duže zadrži.

U sali izgleda mirnije nego što očekuješ. Dvoje ljudi pola minute ne rade ništa vidljivo, pa se donji promeškolji i odjednom je gore. To meškoljenje je bio bijeg koji je počeo osam sekundi ranije, s dva lakta na pravom mjestu.

Kako se to trenira

Najbrži alat je pozicijski sparing. Kreneš iz zadate pozicije — recimo ti pod mountom — i ide se dok jedan ne ispuni zadatak: donji izađe, gornji zadrži ili završi. Tri do pet rundi po dvije do tri minute nauči te više nego isto toliko vremena slobodnog valjanja.

Uz to ide solo rad u zagrijavanju. Deset prelazaka strunjače izmicanjem kuka, deset mostova, pet minuta prevrtanja preko ramena. Ukupno šest ili sedam minuta, tri puta sedmično, i poslije dva mjeseca se vidi razlika u tome koliko lako vraćaš gard.

Za prvih šest mjeseci drži se jednog pravila: uči bijegove prije završnica. Ako znaš izaći ispod mounta i side controla, možeš trenirati s bilo kim bez panike, a panika troši više zraka nego bilo koji pokret.

U teretani su dovoljna dva kraća treninga sedmično s naglaskom na povlačenje, mrtvo dizanje i vrat. Više od toga rijetko ima smisla jer sami treninzi već umaraju. Ako tek biraš salu, korisno je znati šta pitati na prvom treningu — kvalitet se najbolje vidi po tome koliko se pažnje daje bijegovima i sigurnosti u sparingu.

Česte zablude

• Gard je izgubljena pozicija. Nije, ali nije ni odredište. To je mjesto s kojeg se ide gore, i mjeri se time koliko brzo odatle prevrneš protivnika.
• Snaga rješava sve. Snaga pomaže, naročito kod hvatova, ali pod mountom radi protiv tebe — gura te u zamor i u polugu. Prvo naučiš ugao, pa onda dodaješ snagu.
• Znam gušenje, ne treba mi pozicija. Završnice iz loše pozicije prolaze kod početnika, a poslije prestanu prolaziti. Redoslijed je pozicija, pa kontrola, pa završnica.
• Tapovanje je poraz. Tap je jedini razlog zašto se ovim sportom može trenirati punim intenzitetom svaki dan. Tapuj rano, posebno na poluge na lakat.
• Dovoljno je gledati snimke. Pokret koji nikad nije testiran pod otporom ne postoji u tvom tijelu, a isto pitanje otvara se i kad aikido i wing chun uđu u sparing.

Kada kod ljekara

Bol u vratu koji se širi u ruku, trnci ili slabost šake nisu tema za trenera nego za ljekara, i to bez čekanja da prođe samo. Isto vrijedi za koljeno koje je puklo i oteklo poslije heel hooka ili prolaza garda.

Ako si ostao bez svijesti u gušenju, prekini trening tog dana i javi se ljekaru, čak i ako se odmah osjećaš normalno. Vrtoglavica, mučnina ili zbunjenost poslije udarca glavom o strunjaču traže istu reakciju.

Uho koje oteče poslije trenja o kimono i crvene svrbljive fleke na koži takođe idu kod ljekara, a ne pod zavoj i dalje na strunjaču. Kožne infekcije se u ovom sportu šire brzo jer se cijela grupa dodiruje svaki trening.

Kratko

• Gard je pozicija odozdo s nogama između tebe i protivnika; iz njega se prevrće i napada.
• Mount i side control su gornje pozicije, s tim što mount vrijedi četiri, a prolaz garda tri boda.
• Pozicija se drži oko tri sekunde da bi se priznala na takmičenju.
• Prvih šest mjeseci uči bijegove, ne završnice.
• Pozicijski sparing od tri do pet rundi po dvije-tri minute je najbrži način napretka.
• Vrat, koljeno, uho i koža su četiri stvari s kojima se ne improvizuje.