Kako izabrati klub borilačkih vještina: šta pitati na prvom treningu

Prošao si pored te sale možda dvadeset puta i svaki put pomislio da bi mogao ući. Pa nisi ušao, jer ne znaš šta te unutra čeka, koliko to košta i hoćeš li prvog dana dobiti u glavu.

Izbor kluba je mnogo manje stvar sporta nego što ljudi misle, a mnogo više stvar trenera, grupe i udaljenosti od tvog stana. Evo šta se gleda na prvom dolasku i šta vrijedi pitati naglas.

Četiri stvari biraš odjednom

Kad tražiš klub, istovremeno biraš disciplinu, trenera, ljude s kojima ćeš raditi i put do sale. Za nekoga ko nikad nije trenirao, važnost tih stavki ide otprilike obrnuto od onoga kako se obično bira.

Put do sale je prvi. Ako ti treba 40 minuta u jednom smjeru, jedan trening pojede skoro tri sata tvog dana. Negdje oko šeste sedmice počneš preskakati, a u trećem mjesecu se izgubiš. Sala udaljena 15 do 20 minuta u koju ideš tri puta sedmično vrijedi više od jače sale na drugom kraju grada u koju stigneš jednom.

Grupa je druga. Trebaju ti ljudi tvog nivoa i približno tvoje težine. Ako si jedini početnik među dvadeset takmičara, prvi mjesec ćeš provesti kao živa vreća za druge. Nešto ćeš i naučiti, ali skupo i sporo.

Trener je treći. Ne gledaš kako izgleda ni šta je osvojio, nego kako ispravlja. Dobar trener u pola sata popravi tri konkretne sitnice kod tri različita čovjeka, i zove ih imenom.

Disciplina je posljednja. Razlike među sportovima su stvarne, ali ih osjetiš tek poslije nekoliko mjeseci. Bodovanje i distanca u olimpijskom taekwondou nemaju mnogo veze s time kako se rješava klinč u muay thaiju, a bacanja i poluge u sambu vode u treću priču. Za prvih osam sedmica najviše vrijedi ono što ti je nadohvat ruke i u terminu koji stvarno možeš ispoštovati.

Kako izgleda dobar prvi trening

Uobičajen trening traje 60 do 90 minuta i ima prepoznatljiv oblik: 10 do 15 minuta zagrijavanja i mobilnosti, 20 do 30 minuta tehnike u paru, 15 do 20 minuta ponavljanja te tehnike pod blagim pritiskom, pa sparing za one koji su spremni.

Kao potpuni početnik, prvog dana ne bi trebalo da uđeš u sparing. Normalno je da prve dvije do četiri sedmice radiš tehniku, rad na fokuserima ili vreći i lagane drilove, a da u kontakt ulaziš postepeno i s kontrolisanom snagom.

Dobri znaci se vide brzo. Neko te dočeka na vratima i pita za povrede i raniji trening. Dobiješ partnera koji zna šta radi i koji usporava tempo umjesto da nešto dokazuje. Trener hoda po sali i ispravlja umjesto da sjedi sa strane na telefonu. Strunjače i svlačionica mirišu na sredstvo za čišćenje.

Loši znaci se vide jednako brzo:

• Niko te ne pita za ime, godine ni povrede.
• Prvog dana te guraju u tvrd sparing da se vidi šta znaš.
• Iskusniji rade punom snagom protiv početnika i niko ih ne zaustavlja.
• Trener nikoga ne ispravlja, ili ispravlja vikanjem i ponižavanjem.
• Na pitanje o cijeni i trajanju ugovora ne dobiješ jasan odgovor.
• Ugovor je na dvanaest mjeseci, a probni trening navodno ne postoji.

Osam pitanja koja vrijedi postaviti

1. Ima li odvojena grupa za početnike i koliko je ljudi u njoj? Šest do dvanaest je udoban raspon; ispod toga fali partnera, iznad toga trener nema kad doći do tebe.
2. Koliko treninga sedmično očekujete od mene na početku? Dva do tri je realno. Ko ti odmah traži pet, ne razmišlja o tvom oporavku.
3. Kada ulazim u sparing i kako izgleda taj prvi? Odgovor koji želiš čuti: ne odmah, s iskusnim partnerom, laganim tempom i obaveznim štitnikom za zube.
4. Kakva su pravila kontakta na treningu? Traži konkretno: koliko snage u glavu, kad se staje, ko sudi tempo.
5. Ko vodi trening kad vas nema? Klub s jednim čovjekom koji sve nosi znači da ti trening otpada kad on ima obaveze.
6. Šta mi treba od opreme prvog mjeseca, a šta mogu posuditi? Realan minimum na startu je štitnik za zube i vlastita odjeća. Rukavice, kimono ili štitnici za cjevanice mogu sačekati nekoliko treninga.
7. Je li takmičenje obavezno? Ako jeste, to je legitimno, ali onda znaš u šta ulaziš. Većina ljudi trenira bez ijednog nastupa i to je u redu.
8. Šta se dešava s članarinom ako se povrijedim ili putujem? Pitaj prije potpisa, ne poslije.

Ako ne biraš za sebe nego za dijete, pitanja su donekle drugačija: uzrast, veličina grupe i pravila kontakta tu su još važniji, a o tome smo pisali posebno u tekstu o borilačkom sportu za dijete.

Kako se pripremiti prije prvog dolaska

Ne moraš doći u formu prije nego počneš. To je najskuplje odlaganje koje postoji, jer forma se pravi upravo na tim prvim treninzima. Ali nekoliko sitnica ti može spasiti prvu sedmicu.

Nabavi vlastiti štitnik za zube i skrati nokte na rukama i nogama. Skini nakit i naušnice. Ponesi flašu vode, papuče za hodanje van strunjače i čist peškir. U sportovima na tlu higijena nije formalnost nego zaštita od gljivica i kožnih infekcija.

Očekuj da će te dva do tri dana boljeti vrat, podlaktice i trbušni zid, dakle mišići koje inače rijetko koristiš. Prvih šest treninga nemoj mjeriti napredak, mjeri dolaznost.

Kondiciju gradi van sale, jer je trening tehnike loše mjesto za to. Dva do tri lagana trčanja sedmično po planu tipa prvih 5 km od nule daju dovoljno da u trećem mjesecu ne visiš na konopcima poslije dvije runde.

I daj klubu rok. Osam do dvanaest treninga je pošteno; prije toga se ni ti ni oni ne vidite realno.

Česte zablude

Moram prvo doći u formu. Početničke grupe postoje upravo zato što niko ne dolazi spreman. Trener koji te ne zna skalirati na tvoj nivo nije trener kojeg tražiš.

Najtvrđi klub je najbolji klub. Tvrdoća nije kvalitet. Klub u kojem polovina ljudi hoda s trakom oko rebara gubi ljude brže nego što ih pravi. Napredak stiže onome ko trenira 40 sedmica godišnje, a ne onome ko je razbijen do novembra.

Ovaj sport je najefikasniji. Rasprava o tome koji je stil najbolji stara je koliko i sami sportovi i uglavnom je besplodna. Ono što se ponavlja u iskustvu trenera i takmičara jeste da najviše nosi kvalitet rada i broj sati, a ne ime na vratima sale.

Pojas i rekord govore kakav je trener. Nekad da, često ne. Sposobnost da se pokret izvede i sposobnost da se pokret objasni dvije su različite vještine, i ne dolaze uvijek u istom paketu.

Sparing je tuča. Sparing je vježba s dogovorenim intenzitetom u kojoj obojica izlazite sposobni da sutra radite. Ako u nekom klubu to nije tako, to je podatak o klubu, ne o sparingu.

Kada kod ljekara

Provjeri se prije prvog treninga ako imaš poznat problem sa srcem ili krvnim pritiskom, epilepsiju, skoriju operaciju, nestabilno rame ili koljeno, ili ako se duže vrijeme nisi kretao a stariji si od 40 godina.

Poslije treninga se javi ljekaru ako si primio udarac u glavu pa imaš glavobolju koja jača, mučninu, duple slike, zbunjenost ili prazninu u sjećanju na dio treninga. S takvim znacima se ne vraća na strunjaču dok te neko ne pregleda. Isto vrijedi za crvenilo kože koje se širi, gnojnu ranicu ili plikove, i za bol u zglobu koja traje duže od sedam do deset dana.

Kratko

• U prvoj godini blizina i termin nose više od imena sporta.
• Traži probni trening. Ako ga nema, to je već odgovor.
• Gledaj kako trener ispravlja i kako se stariji članovi ponašaju prema početnicima.
• Pitaj naglas: veličina grupe, kada sparing, kakav kontakt, šta s članarinom kod povrede.
• Štitnik za zube, kratki nokti i čista oprema idu od prvog dana.
• Ocijeni klub poslije 8 do 12 treninga, ne poslije jednog.