Zdravstveni rizici u profesionalnom bodybuildingu: šta se zna

Svako ko duže prati takmičarsku scenu prije ili kasnije pročita istu vijest: bodybuilder je umro u tridesetim ili ranim četrdesetim godinama. Odmah poslije toga krene lavina nagađanja, a mnogo manje onoga što se stvarno može potkrijepiti. Ovdje razdvajamo šta je javno poznato o zdravstvenim rizicima vrhunskog bodybuildinga, a šta i dalje ostaje pretpostavka.

Odakle dolazi ono što znamo

Ne postoji i neće postojati istraživanje u kojem se ljudima kontrolisano daju doze kakve se koriste na profesionalnoj sceni. Nijedna etička komisija to ne bi odobrila, pa se slika sklapa iz drugih izvora: prijava pojedinačnih slučajeva, obdukcija, praćenja bivših takmičara kroz godine, anonimnih anketa i nalaza iz ambulanti koje rade s korisnicima anaboličkih steroida.

To znači dvije stvari. Prvo, teško je bilo koji rizik izraziti tačnom brojkom — ko god ti kaže "toliko posto njih dobije to i to", pretjeruje u sigurnosti. Drugo, kada se isti obrazac ponavlja u desetinama nezavisnih izvora, on je vjerovatno stvaran. Za srce se upravo to dešava.

Srce nosi najveći teret

Dokazi su najjači za kardiovaskularni sistem. Kod dugogodišnjih korisnika visokih doza opisuje se zadebljanje zida lijeve komore, slabije opuštanje srca između otkucaja i, u dijelu slučajeva, smanjena istisna frakcija. Praktično: veliko srce koje pumpa lošije nego što bi trebalo.

Uz to ide i lipidni profil koji se pomjeri brzo i dramatično — HDL zna pasti na trećinu polazne vrijednosti, LDL raste, a krvni pritisak se često zadrži iznad 140/90 i van sezone. Hematokrit raste, krv postaje gušća, a s njom i rizik od ugruška. Ništa od toga se ne osjeti dok traje; sve se vidi tek na nalazu ili, u najgorem slučaju, kod kardiologa.

Bitna razlika: srce natreniranog sportiste koje se povećalo od godina rada nije isto što i srce koje je zadebljalo pod farmakologijom i visokim pritiskom. Prvo se smatra fiziološkom prilagodbom, drugo obrascem koji liči na bolest srčanog mišića. Dio promjena se povuče kada se prestane, dio ostane — i to je jedno od mjesta gdje dokazi još nisu čvrsti.

Bubrezi, jetra i krvna slika

Bubrezi su drugi organ koji se redovno spominje. Kombinacija ogromne mišićne mase, vrlo visokog unosa proteina, dugotrajnog povišenog pritiska i anabolika opisana je u prijavama slučajeva teškog oštećenja bubrežnih filtera, ponekad kod ljudi u dvadesetim godinama.

Ovdje postoji i tehnička zamka: kreatinin u krvi kod čovjeka od 120 kilograma mišića može biti povišen bez ijedne bolesti, jer dolazi iz mišićne mase. Zato se laboratorijski nalaz kod jako mišićavih ljudi ne čita isto kao kod prosječne osobe, i zato je nalazu potreban ljekar koji zna koga gleda.

Za jetru je slika nešto jasnija: oralni preparati opterećuju je znatno više od injekcionih, a najčešće se javi povišenje enzima i poremećaj protoka žuči. Teška oštećenja su rijetka, ali opisana. Kod krvne slike glavna stavka je previsok hematokrit; kada pređe otprilike 52–54 posto, u kliničkoj praksi se to tretira kao razlog za intervenciju, a ne kao dokaz dobrog treninga.

Hormoni i ono što se ne vrati uvijek

Vanjski androgeni gase vlastitu proizvodnju testosterona. To nije sporno i to je predvidivo. Sporno je koliko brzo i koliko potpuno se osovina vraća poslije dužeg perioda — kod nekih za nekoliko mjeseci, kod nekih ni poslije godinu i više, a kod dijela ljudi doživotna nadoknada postaje jedini izlaz.

Uz to idu smanjenje testisa, pad broja spermatozoida do potpunog izostanka, ginekomastija, akne po leđima i ubrzano opadanje kose kod onih koji su genetski skloni. Kod žena su neke promjene trajne: produbljenje glasa, rast dlaka po licu i tijelu i povećanje klitorisa uglavnom ne nestaju kada se prestane.

Zadnja sedmica i akutne opasnosti

Većina hroničnih rizika radi tiho, godinama. Akutni rizici su druga priča i zgusnuti su u nekoliko dana pred izlazak na scenu. Manipulacija vodom i solima, diuretici i istovremeno vrlo nizak procenat masti mogu srušiti kalij i natrij do nivoa na kojem se javljaju grčevi, poremećaj ritma srca i kolaps. Ono što se javno zna o kolapsima i smrtnim slučajevima među takmičarima uglavnom pokazuje da se dešavaju baš u tom prozoru. Ako te zanima šta se u toj sedmici stvarno radi, imamo poseban tekst o tome šta peak week jeste, a šta nije.

Insulin je posebna kategorija, jer je jedina supstanca s ove liste koja može ubiti za sat vremena greškom u računici. Teška hipoglikemija ne daje vremena za razmišljanje. Stimulansi pred nastup dodaju svoje na već opterećeno srce.

Dio problema počinje ranije, u samoj pripremi. Kada se rezanje tjera prebrzo, gubi se mišić, pada snaga i raste rizik od svega navedenog; razumna brzina je opisana u tekstu o tome koliko masti se realno gubi sedmično.

Glava, ishrana i natural strana priče

Psihički dio se rijetko spominje, a najčešće je. Naglo mijenjanje raspoloženja i razdražljivost tokom korištenja opisuju se često; depresija tokom prestanka opisuje se još češće i traje sedmicama, ponekad mjesecima. To je period u kojem se najozbiljnije stvari dešavaju i u kojem najmanje ljudi traži pomoć.

Uz to ide i odnos prema tijelu koji se u kliničkoj literaturi opisuje kao mišićna dismorfija: čovjek s 110 kilograma mišića koji se u ogledalu vidi malim. Poslije takmičenja često dolazi kombinacija praznine i nekontrolisanog prejedanja, jer se organizam mjesecima držao na nivou koji nije održiv.

Natural takmičari izbjegnu farmakološke rizike, ali ne i sve ostale. Ekstremna mršavost oko 4–6 posto masti kod muškaraca ruši vlastiti testosteron, kvari san, smanjuje libido i utiče na gustinu kostiju; kod žena redovno prestaje ciklus. Većina toga se vrati u roku od nekoliko sedmica do nekoliko mjeseci nakon povratka na normalan unos, ali to nije stanje u kojem se živi. O tome šta je realno postići bez dopinga pisali smo detaljno, a ako je cilj trenirati i u pedesetim, pametan pristup s godinama je važniji od bilo čega drugog.

Kada kod ljekara

Ne čekaj da nešto "prođe samo". Isti dan potraži pomoć ako imaš bol ili pritisak u grudima, neobjašnjivu zaduhu pri malom naporu, nepravilan puls, oticanje gležnjeva ili lica, tamnu ili jako pjenušavu mokraću, žutu boju očiju i kože, ili misli o samopovređivanju.

Redovno, jednom godišnje, uradi krvnu sliku, lipide, nalaze bubrega i jetre i izmjeri pritisak kod kuće nekoliko dana zaredom. I najvažnije: reci ljekaru šta stvarno uzimaš. Nalaz čitan bez te informacije lako odvede u pogrešnom smjeru, a ljekara ne zanima da te osuđuje nego da zna šta gleda.

Kratko

• Najjači dokazi su za srce: zadebljanje lijeve komore, slabija funkcija, loš lipidni profil i povišen pritisak.
• Bubrezi, jetra i previsok hematokrit su sljedeći po ozbiljnosti; nalazi kod jako mišićavih ljudi se čitaju drugačije.
• Prestanak vraća hormonsku osovinu kod većine, ali ne kod svih i ne brzo; neke promjene kod žena su trajne.
• Najveći akutni rizik je zadnja sedmica pred scenu — voda, diuretici i insulin, ne trening.
• Depresija poslije takmičenja i tokom prestanka je česta i ozbiljna; nije slabost i liječi se.