Odakle imena mišićima i vježbama: biceps, triceps i ostalo

Kad prvi put čuješ biceps, triceps i kvadriceps, zvuči kao da neko namjerno komplikuje. Iza tih naziva stoji najjednostavniji mogući sistem: neko je davno prebrojao glave mišića i tu brojku ugurao u ime. Sa vježbama je slično — naziv je obično opis sprave, opis pokreta ili prezime čovjeka koji ga je prvi radio pred publikom.

Mišić je, doslovno, mali miš

Latinska riječ musculus deminutiv je od mus, što znači miš. Kad saviješ ruku, biceps klizi pod kožom kao da nešto sitno trči ispod nje — i to je, koliko se zna, cijela logika naziva. Grci su prije toga imali riječ mys, koja takođe znači i miša i mišić, pa su Rimljani samo preveli sliku.

Ostatak rječnika oko mišića nastao je na isti način. Tetiva je tendo, od glagola tendere — zatezati. Ligament je od ligare — vezati. To su nazivi sa stola za seciranje: šta je neko vidio ili opipao među prstima, bez ijedne apstrakcije. Šta se s tim tkivom dešava kad mu se oduzme otpor, najjasnije se vidi na mišićima astronauta u bestežinskom stanju.

Biceps, triceps, kvadriceps: to je samo brojanje

Biceps znači dvoglavi — bi (dva) plus -ceps, od caput (glava). Puno ime je biceps brachii, dvoglavi mišić nadlaktice. Ima dugu i kratku glavu, koje se gore hvataju na dva različita mjesta na lopatici, a dolje se spajaju u jednu tetivu.

Triceps brachii ima tri glave: dugu, lateralnu i medijalnu. Kvadriceps femoris ima četiri — rectus femoris i tri vastusa (lateralis, medialis i intermedius). Drugi dio imena nije ukras: postoji i biceps femoris, dvoglavi mišić zadnje lože buta. Bez riječi brachii ili femoris ne bi se znalo o kojoj se dvoglavoj mišici govori.

Usput, biceps nije množina. Jednina bicep, koja se čuje po teretanama, nastala je tako što je neko krajnje -s pročitao kao znak za više komada.

Oblik, veličina i mjesto

Drugi veliki način imenovanja je crtež. Deltoid je dobio ime po grčkom slovu delta jer je trouglast. Trapez je nazvan po trapezu, romboidi po rombu, a serratus anterior po latinskoj riječi serra — testera, jer se njegovi krakovi hvataju na rebra kao zupci.

Veličina radi isti posao. Latissimus dorsi je superlativ: najširi mišić leđa. Gluteus maximus, medius i minimus poredani su po veličini, a ne po važnosti. Teres major i minor znače okrugli, piriformis znači kruškolik.

Potkoljenica ima dva najslikovitija naziva. Gastrocnemius je od grčkog gaster (trbuh) i kneme (potkoljenica) — trbuh noge, jer se izbočina lista vidi izdaleka. Soleus dolazi od solea, riječi koja znači i sandalu i ribu list; mišić je plosnat kao oboje.

Imena po poslu i po kostima

Kad oblik nije bio dovoljno prepoznatljiv, mišić je dobijao ime po tome šta radi. Erector spinae uspravlja kičmu, levator scapulae podiže lopaticu, flexor i extensor digitorum savijaju i ispravljaju prste, adduktori privlače nogu prema sredini tijela. Maseter, mišić za žvakanje, nosi ime po grčkom glagolu za žvakanje.

Treća grupa naziva je prosto popis hvatišta. Sternokleidomastoidni mišić na vratu ide od grudne kosti (sternum) i ključne kosti (grčki kleis) do mastoidnog nastavka iza uha — ime ti kaže sve tri tačke. Supraspinatus i infraspinatus leže iznad i ispod grebena lopatice. Cijela rotatorna manžetna, ta četiri mišića, imenovana je isključivo po adresi.

Jedan naziv je mali roman. Sartorius, najduži mišić u tijelu, dolazi od sartor — krojač. Krojači su radili sjedeći prekrštenih nogu, a taj mišić okreće i savija nogu tačno u taj položaj.

Vježbe: sprava, glagol i jedna mrtva težina

Engleski dumbbell doslovno znači nijemo zvono. U Engleskoj se za vježbanje koristila zvonarska naprava bez klatna — sav napor, nimalo zvuka — pa je ime ostalo i kad se sprava svela na kratku šipku s tegovima. Barbell je kasnija kovanica po istom obrascu, a kettlebell je prevod ruske girje.

Većina ostalih naziva su obični glagoli. Squat je engleski za čučanj, row za veslanje, curl za savijanje, press za potiskivanje. Lunge je doputovao iz mačevanja, preko francuskog allonger — izdužiti se u iskorak. Good morning se tako zove jer pretklon sa šipkom na leđima izgleda kao duboki naklon pri pozdravu.

Mrtvo dizanje je najspornije. Najčešće objašnjenje je da se šipka diže iz potpunog mirovanja, kao mrtva težina bez zamaha, za razliku od olimpijskih dizanja gdje se teret prethodno ubrza. Verzije priče se razlikuju u detaljima, ali ta razlika između pokrenutog i nepokrenutog tereta stoji i danas — najbolje je osjetiš kad ideš prema svom maksimumu za jedno ponavljanje.

Vježbe koje nose nečije prezime ili državu

Burpee je dobio ime po Royalu H. Burpeeju, američkom fiziologu koji je tridesetih godina prošlog vijeka sastavio pokret od četiri broja kao brzi test kondicije. Njegova verzija nije imala ni sklek ni skok; to su dodali vojni programi i, mnogo kasnije, grupni treninzi.

Arnold press nosi ime Arnolda Schwarzeneggera, Pendlay veslanje ime američkog trenera dizanja Glenna Pendlaya, a Zercher čučanj ime strongmena Eda Zerchera, koji je šipku nosio u pregibu laktova. Hack squat se obično pripisuje strongmenu Georgu Hackenschmidtu, ali postoji i objašnjenje preko njemačke riječi Hacke — peta. To pitanje nije razriješeno.

Nacionalna imena su najklimavija. Rumunsko mrtvo dizanje pripisuje se rumunskim dizačima s prelaza osamdesetih u devedesete, a bugarski split čučanj bugarskoj školi dizanja tegova. Te se priče prepričavaju u više verzija i vrijedi ih uzeti kao anegdote, ne kao dokumentaciju.

Zašto se latinski i dalje drži

Anatomski nazivi su standardizovani na međunarodnom popisu, pa isti mišić ima isto ime u Sarajevu, Lagosu i Tokiju. Zato struka polako napušta eponime: Ahilova tetiva, nazvana po junaku iz mita, u udžbenicima je sve češće tendo calcaneus, tetiva petne kosti — ime koje odmah kaže gdje se nalazi.

Ono što ti nijedno ime ne govori jeste kako trenirati. Naziv opisuje oblik, broj glava ili adresu, a ne to kako mišić uopšte dobije signal za rast niti koliko blizu otkaza treba ići u seriji. Etimologija neće dodati kilogram na šipku, ali pomaže da zapamtiš šta se gdje hvata i zašto te određena vježba peče baš na tom mjestu.

Kratko

• Biceps, triceps i kvadriceps znače dvoglavi, troglavi i četveroglavi — brojka je broj glava mišića, a ne mjera veličine ili snage.
• Musculus je deminutiv od miša; tetiva dolazi od glagola zatezati, ligament od glagola vezati.
• Mišići se imenuju po pet stvari: broju glava, obliku, veličini, hvatištima i poslu koji obavljaju.
• Imena vježbi dolaze iz sprave (dumbbell, kettlebell), iz glagola (squat, row, lunge) ili iz prezimena (burpee, Zercher, Pendlay).
• Nacionalni nazivi, rumunski i bugarski, počivaju na anegdotama — i nijedno ime ne govori ništa o tome koliko je vježba dobra za tebe.