Koliko dižu strongmeni: brojke iza kamenja i balvana

Gledaš finale Najjačeg čovjeka na svijetu, čovjek baca okrugli betonski kamen na platformu i to izgleda kao da težina nije problem. Brojke su javne i mjerljive, ali rijetko ko objasni šta zapravo znače. Evo koliko teži ono što se diže u kamenju i balvanu, i kako to stoji u odnosu na tegove koje ti nosiš.

Atlas kamenje: serija od 100 do 180 kg

Takmičarska serija atlas kamenja najčešće ima pet komada. Najlakši je oko 100 kg, najteži obično između 150 i 180 kg. Svaki se stavlja na platformu visoku otprilike metar do metar i po, a platforme se često spuštaju kako kamen postaje teži, pa najteži komad ide na najnižu prepreku.

Vrhunski takmičari cijelu seriju završe za 16 do 20 sekundi. To je manje od četiri sekunde po kamenu: podigneš ga sa tla, uroljaš na butine, uspraviš se i izbaciš preko ivice, pa odmah trčiš na sljedeći. Puls je pri kraju serije blizu maksimalnog, a šake su već klizave od znoja i prašine.

Pojedinačni rekordi idu mnogo dalje od takmičarske serije. Granica se u posljednjim godinama pomjerila preko 280 kg za jedan jedini kamen na platformu. Tu više nema brzine ni ritma — to je jedno dizanje koje traje pet-šest sekundi i za koje se čovjek priprema sedmicama.

Jedan detalj koji publika ne vidi: takmičari koriste ljepljivu smolu na podlakticama. Bez nje kamen jednostavno isklizne, jer nema ni ručke ni ivice za koju bi se uhvatio. Ista osoba bez smole obično digne osjetno manje.

Balvan iznad glave: zašto 200 kg tu nije isto kao 200 kg na šipci

Balvan je šuplji cilindar prečnika otprilike 25 do 33 centimetra, sa ručkama urezanim unutra, pa je hvat neutralan — dlanovi gledaju jedan prema drugom. Zbog debljine, težina ti sjedi ispred podlaktica, a ne tačno iznad njih kao kod šipke.

Zato se balvan ne diže sa poda direktno na grudi. Prvo se prevrne na butine, pa se odatle jednim pokretom kukova baci u prednji položaj. Taj položaj je lošiji nego kod šipke: laktovi ne mogu doći skroz ispod težine, pa rame i triceps rade više, a težište je stalno malo naprijed.

Praktična posljedica je jednostavna. Skoro svako digne manje na balvanu nego na šipci, i to ne zbog snage nego zbog geometrije. Na takmičenjima se za ponavljanja obično koriste balvani od 120 do 160 kg, a rekordi u jednom ponavljanju su danas oko 230 kg. Prije petnaestak godina isti rekord je bio blizu 200 kg, što pokazuje koliko se brzo pomjera vrh u sportu koji je tek nedavno postao ozbiljno profesionalan.

Stari kamenovi: Húsafell, Dinnie i test za ribare

Prije nego što je iko pravio kalupe za atlas kamenje, postojali su kamenovi koji su vijekovima bili mjera snage. Islandski Húsafell teži oko 186 kg i nosi se uz grudi, bez ijedne ručke, u krug oko starog tora — otprilike 50 metara. Ograničenje tu nije samo leđa, nego koliko dugo možeš držati ravnu kamenu ploču uz tijelo dok ti se podlaktice pune.

Škotski Dinnie kamenovi su par: jedan oko 188 kg, drugi oko 144 kg, ukupno preko 330 kg. Imaju kovane željezne alke i predanje kaže da ih je sredinom 19. vijeka jedan čovjek prenio preko mosta. Danas ih svake godine podigne mali broj ljudi, a hvat je gotovo uvijek prvi koji popusti.

Na jednoj islandskoj plaži leže četiri kamena sa imenima koja sve govore: oko 23 kg, 54 kg, 100 kg i 154 kg. Da bi mladić dobio mjesto u ribarskoj posadi, morao je onaj od 100 kg podići na kamenu ivicu u visini kuka. To je bio ispit za posao, ne sportski rekord — i vjerovatno najstariji test snage koji je i danas potpuno jasan.

Kako te brojke stoje uz teretanske

Kamen od 150 kg nije isto što i mrtvo dizanje od 150 kg. Kod mrtvog dizanja šipka je uz noge, hvat je siguran i putanja kratka. Kamen mora ispred tebe, pa preko butina, pa gore — leđa i kukovi rade duže i pod gorim uglom.

Okvirno pravilo iz prakse: ljudi koji uredno stave kamen od 140 do 160 kg na visoku platformu obično imaju mrtvo dizanje preko 250 kg. To nije formula, nego opažanje — ali pokazuje koliki je jaz između onoga što izgleda impresivno na ekranu i onoga što se traži u pozadini.

Ako te zanima gdje si ti u toj priči, ne moraš ići na jedno maksimalno ponavljanje da bi saznao: 1RM se sasvim pristojno procjenjuje iz radnih serija. Kamen i balvan su ionako samo dio šire priče o tome koliko teret uopšte može biti podignut i pod kojim pravilima, a neki od tih rekorda stoje neoborivi decenijama.

Tehnika koja pravi razliku

Kod kamena sve počinje od kukova. Kamen se ne diže rukama nego se prevlači na butine, tu se nakratko zaustavi, pa se kuk snažno izbaci naprijed i kamen ide gore. Ruke samo drže. Čim neko pokuša da savije laktove i podigne kamen kao tegljenje, počinju problemi.

Gornji dio leđa je pri tome zaobljen, i to je normalno za ovaj sport — kamen je okrugao pa se tijelo mora omotati oko njega. Razlika je u tome što takmičari taj položaj treniraju godinama, uz jaka leđa i kukove ispod njega.

Kod balvana težina dolazi iz nogu i kukova. Zato je snaga u čučnju direktno korisna, a izbor između prednjeg i zadnjeg čučnja mijenja koliko lako držiš uspravan trup pod teretom koji vuče naprijed.

Gdje se ljudi najčešće povrijede

Najpoznatija povreda u kamenju je kidanje tetive bicepsa na laktu, i skoro uvijek se desi kad neko pokuša podići kamen sa savijenim rukama. Uz to idu naprezanja donjeg dijela leđa, modrice na podlakticama i rebrima, te bolovi u zglobovima šaka kod balvana.

Ako ovo isprobavaš, kreni sa kamenom koji možeš čisto podići pet puta zaredom, ne sa najtežim u sali. Ruke drže ravno, kuk radi posao.

Kada kod ljekara

Idi bez čekanja ako si čuo ili osjetio pucanje u laktu ili ramenu, ako ti se pojavila velika modrica sa slabošću u ruci, ako bol iz leđa ide niz nogu uz trnjenje, ili ako te boli u grudima i nedostaje ti zraka nakon napora. Kidanje tetive bicepsa se najbolje rješava ako se javiš u prvih nekoliko sedmica.

Kratko

• Takmičarska serija atlas kamenja ide otprilike od 100 do 180 kg, pet komada, a vrhunski takmičari je završe za 16 do 20 sekundi.
• Rekord za jedan kamen na platformu danas je preko 280 kg, uz obaveznu ljepljivu smolu na podlakticama.
• Balvan se diže neutralnim hvatom i sa težinom ispred podlaktica, pa je isti broj kilograma teži nego na šipci; rekordi su oko 230 kg.
• Stari kamenovi kao Húsafell od oko 186 kg ili Dinnie par od preko 330 kg ograničeni su prije svega hvatom, ne leđima.
• Kamen se diže kukovima, a ne rukama — savijeni laktovi su najčešći put do kidanja tetive bicepsa.