Simetrija i proporcija na sceni: šta sudije zapravo gledaju

Stojiš pored takmičara koji nosi manje mišićne mase od tebe, a sudija zove njega naprijed u poređenje. To se dešava češće nego što izgleda pravedno, i razlog je gotovo uvijek isti: njegovo tijelo se slaže u cjelinu koja se lakše gleda. Simetrija i proporcija su dio ocjene koji se najsporije gradi i najteže krije.

Simetrija i proporcija nisu ista stvar

Simetrija je odnos lijeve i desne strane. Da li je desni grudni mišić puniji od lijevog, stoji li jedno rame više, zaustavlja li se jedan list dva centimetra niže od drugog.

Proporcija je odnos dijelova prema cjelini: ramena prema struku, ruke prema ramenima, listovi prema butinama, gornji dio tijela prema nogama. Takmičar može biti gotovo savršeno simetričan i i dalje neproporcionalan, recimo s velikim rukama iznad zaostalih ramena.

U pravilnicima se te dvije riječi obično pojavljuju zajedno, kao jedan kriterij pored mišićne mase, definicije i prezentacije. Koliko koji kriterij nosi zavisi od kategorije, a razlike su objašnjene u tekstu o kategorijama u bodybuildingu.

Kada i kako sudije to gledaju

Najviše se vidi u prvom dijelu prejudginga, dok takmičari stoje opušteno i rade četvrtine okreta. Tu nema poze koja nešto skriva. Vidi se linija ramena, širina karlice, dužina trupa i to poklapaju li se strane.

U obaveznim pozama slika se mijenja, jer dobra poza može zatvoriti rupu, a loša je otvoriti. Zato se rad na proporcijama i rad na pozama ne razdvajaju, o čemu detaljnije govori tekst o obaveznim pozama i načinu na koji se sude.

Bodovanje u većini federacija nije zbir poena po kategorijama. Svaki sudija rangira takmičare od prvog naniže, a pobjeđuje najmanji zbir mjesta. Praktično, sudija ne odgovara na pitanje koliko si dobar, nego ko izgleda bolje u toj liniji tog dana.

Silueta koja nosi bodove

Sa nekoliko metara razdaljine prvo se vidi obris, ne detalj. Klasični oblik slova X traži široka ramena i leđa, uzak struk i pune butine s listovima koji ih prate. Kad se to poklopi, oko ne zapinje ni za jedno mjesto i takmičar djeluje veći nego što stvarno jeste.

Zbog toga dva takmičara identične tjelesne mase mogu izgledati potpuno različito. Onaj sa širim ključnjačama i užim kukovima dobija prednost koju nije zaradio treningom.

Struk je druga strana iste priče. Manje masnoće ga sužava, ali struk se sastoji i od kostura i od trbušnih organa, pa postoji granica ispod koje se ne ide. Je li teško opterećen trening kosih trbušnih mišića stvarno proširuje struk, nije riješeno pitanje; sigurnije je reći da mu ne pomaže vizuelno kad se traži uzak izgled.

Dijelovi koji najčešće ruše cjelinu

Ista imena se ponavljaju iz sezone u sezonu, i to nije slučajno. To su mišići koji se teško vide u ogledalu ili se rijetko treniraju kao prioritet.

• Listovi. Najviše zavise od dužine mišićnog trbuha i najsporije reaguju. Zaostali listovi razbijaju liniju noge iz svakog ugla.
• Zadnja loža. Vidi se u okretima i sa zadnje strane; ako fali, noga izgleda plosnato u profilu.
• Zadnji deltoidi. Bez njih rame gubi okruglinu kad se gleda otpozadi, a gornji dio leđa djeluje uzak.
• Donji dio leđnih mišića. Široka gornja leđa bez donjeg dijela daju obris slova V koji se prerano zatvara.
• Trapez. Kad je predominantan, guta liniju vrata i optički sužava ramena.

Šta se može popraviti, a šta je kostur

Širina ključnjača, širina karlice, dužina trupa i mjesta gdje se mišić pripaja ne mijenjaju se treningom. To je okvir s kojim radiš. Sve ostalo je količina mišića koju možeš postaviti oko tog okvira, i tu se dobija ili gubi.

Za zaostali dio tijela pravilo je jednostavno: pomjeri ga na početak sedmice i na početak treninga, radi ga dva puta sedmično i drži ga u rasponu od 10 do 20 radnih serija sedmično dok ostalo držiš na održavanju. Vidljiva promjena na sceni traži 12 do 24 mjeseca takvog rada, ne jednu pripremu.

Kod razlike lijevo-desno najviše pomažu jednostrane vježbe. Počni slabijom stranom, uradi koliko možeš čisto, pa jaču stranu ograniči na isti broj ponavljanja. Razlika u obimu ruke od jednog centimetra se sa scene praktično ne vidi; razlika u obliku i punoći se vidi odmah.

Za samoprocjenu ti ne treba sudija. Snimi se u četvrtinama okreta, u istom svjetlu i s iste udaljenosti, svakih šest do osam sedmica, i gledaj snimak na pauzi. Ono što ti smeta na zaustavljenoj slici smetaće i sudiji. Ovaj posao se radi u van-sezoni, jer priprema od 16 sedmica služi za skidanje masnoće, ne za pravljenje novog mišića.

Kada kod ljekara

Vidljiva asimetrija koja se pojavila naglo, uz bol, trnjenje ili slabost, nije problem treninga nego razlog za pregled. Isto vrijedi ako jedno rame ili kuk vidno padaju, a ne možeš ih svjesno izjednačiti, ili ako se gubi obim mišića na jednoj strani bez promjene u treningu.

Stara, nedoliječena povreda je čest uzrok jednostrane razlike, jer se strana koja boli tiho štedi mjesecima. Prije nego što dodaš serije, provjeri da tu nije problem u zglobu, a za rame vrijedi pročitati i šta stvarno radi u prevenciji povreda ramena.

Kratko

• Simetrija je odnos lijeve i desne strane, proporcija je odnos dijelova prema cjelini; oboje se najbolje vidi u opuštenom stavu i četvrtinama okreta.
• Sudije uglavnom rangiraju takmičare jedne pored drugih, pa gubiš ili dobijaš u poređenju, ne u apsolutnim brojevima.
• Obris slova X, široka ramena i uzak struk, nose više nego dodatni kilogram mase na već jakom dijelu.
• Listovi, zadnja loža, zadnji deltoidi i donji dio leđa najčešće ruše cjelinu i traže 12 do 24 mjeseca prioritetnog rada.
• Kostur se ne mijenja; snimaj se svakih šest do osam sedmica i radi na onome što vidiš na zaustavljenoj slici.