Loša slika o tijelu kod muškaraca: odakle dolazi i šta pomaže

Pitanje koje se rijetko izgovori naglas: zašto poslije dvije godine treninga i dalje ne skidaš majicu na moru? Kod muškaraca nezadovoljstvo tijelom rijetko dobije ime — obično se pretvori u još jedan trening, još jednu dijetu ili još jedan suplement. Ovdje je riječ o tome odakle to dolazi i šta se u praksi pokazalo korisnim.

Kako to izgleda kod muškaraca

Kod žena se nezadovoljstvo tijelom najčešće vrti oko toga da budu manje. Kod muškaraca je smjer drugačiji: istraživanja uglavnom pokazuju da većina želi biti veća i suvlja istovremeno. To je cilj koji se po definiciji teško dostiže, pa se osjećaj neuspjeha obnavlja svakih nekoliko sedmica.

Praktično, to izgleda ovako. Provjeravaš se u ogledalu deset puta dnevno, ali samo pod svjetlom koje ti odgovara. Nosiš širu majicu jer ramena nisu dovoljno široka. Otkažeš izlazak jer si tog dana natečen. Ili obrnuto — ne gledaš se uopšte, jer je izbjegavanje jedini način da ne osjetiš ništa.

Jedna razlika je bitna. Povremeno nezadovoljstvo ima skoro svako i to samo po sebi nije problem. Problem počinje kad izgled počne krojiti dan: šta ćeš jesti, gdje ćeš ići, s kim ćeš se vidjeti.

Odakle to dolazi

Prvi izvor je materijal koji gledaš. Tijela koja ti dolaze na ekran odabrana su među hiljadama snimaka, fotografisana pod bočnim svjetlom, poslije nekoliko dana namjernog sušenja i uz seriju sklekova prije okidanja. Dobar dio njih uključuje i farmakologiju koja se nikad ne pominje u opisu. Ti to porediš sa svojim odrazom u kupatilu u utorak ujutro.

Drugi izvor je bliži — ljudi oko tebe. Teretana je jedno od rijetkih mjesta gdje svi mjere isti napor istim brojevima, naglas, pa je poređenje s drugima u teretani gotovo ugrađeno u prostor.

Treći izvor su stare poruke. Komentar trenera u petnaestoj, nadimak iz razreda, porodična šala o tome kako si mršav. Takve rečenice se ne pamte kao nešto veliko, ali ostaju kao mjerilo koje i dalje koristiš, često a da to ne primjećuješ.

Četvrti je stanje organizma. Malo sna, dug stres i mjeseci u kalorijskom deficitu pojačavaju svaku negativnu misao o sebi. Isto tijelo izgleda drugačije poslije pet sati sna nego poslije osam — ne u ogledalu, nego u glavi.

Zašto teretana ponekad pogorša stvar

Trening je jedan od najpouzdanijih alata za raspoloženje, ali okruženje nije neutralno. Ogledala na svakom zidu, mjerenja, fotografije prije i poslije, brojevi koji se javno dijele — sve to pojačava fokus na izgled kod nekoga ko je već osjetljiv na tu temu.

Znak da se stvar okrenula je jednostavan. Trening prestaje biti nešto što ti daje energiju i postaje nešto čime ispravljaš grešku. Ako propuštena sedmica izaziva paniku umjesto blagog žaljenja, vrijedi pogledati gdje je granica između discipline i problema.

Kad je to više od lošeg dana

Postoji tačka na kojoj ovo prestaje biti obično nezadovoljstvo. Kad je misao o tijelu prisutna satima dnevno, kad izbjegavaš plažu, bazen, blizinu s partnerom ili pregled kod ljekara zbog izgleda, kad treniraš i kroz bol, kad se spisak zabranjenih namirnica samo produžava — to je obrazac, ne trenutno raspoloženje.

Dvije stvari vrijedi znati po imenu. Prva je opsesija mišićavošću, poznata i kao bigoreksija, gdje objektivno krupan čovjek sebe vidi kao malog. Druga su poremećaji ishrane, koji kod muškaraca često prođu neprepoznato jer se dobro maskiraju u čistu ishranu i posvećenost.

Šta stvarno pomaže

Prebaci mjerilo s izgleda na učinak. Izgled se mijenja sporo i vlastito tijelo najlošije procjenjuješ upravo ti. Brojevi su pošteniji: čučanj koji je išao 60 kg za pet ponavljanja, a sad ide 75 kg; zgib s dodatnih 10 kg; pet kilometara trideset sekundi brže. Postavi jedan takav cilj na 12 sedmica i prati samo njega.

Uvedi pravila za mjerenje. Vaga jednom sedmično, isti dan, ujutro — i gleda se prosjek kroz mjesec, ne pojedinačan broj. Fotografije svakih 8 do 12 sedmica, ne svaki dan. Ogledalo je alat za provjeru tehnike, ne za procjenu vrijednosti.

Popravi ono što ulazi. Napravi test od dvije sedmice: isprati profile poslije kojih se redovno osjećaš gore i vidi šta se promijeni. Ovo je najlakši potez na listi i obično najprimjetniji.

Ne izbjegavaj situacije. Izbjegavanje kratkoročno smiruje, a dugoročno pojačava strah, jer nikad ne dobiješ dokaz da je podnošljivo. Ide se u malim koracima: majica dolje pet minuta na bazenu, sljedeći put deset, pa cijelo poslijepodne.

Sredi osnovu. Sedam do devet sati sna, jer jedna loša noć mjerljivo ruši psihu. Oko 1,6 do 2,2 grama proteina po kilogramu tjelesne mase. Deset do dvadeset radnih serija po mišićnoj grupi sedmično. I realan tempo: nekoliko kilograma mišića u prvoj godini ozbiljnog rada, a ne u prva tri mjeseca.

Reci to naglas jednoj osobi. Ovo je dio koji muškarci najčešće preskoče. Rečenica tipa — nisam zadovoljan kako izgledam i mislim o tome previše — izgovorena partneru, prijatelju ili trenerskom kolegi obično skine dio težine odmah, jer se ispostavi da nisi jedini.

Kada kod ljekara

Javi se ljekaru porodične medicine ili psihoterapeutu ako misli o tijelu zauzimaju sat vremena dnevno ili više, ako zbog izgleda izbjegavaš posao, društvo ili bliskost, ako treniraš uprkos povredi koja se ne povlači, ako povraćaš, koristiš laksative ili preskačeš obroke da bi kontrolisao težinu, ili ako razmišljaš o supstancama za brži rezultat. Isto važi i ako uz sve to postoji trajno loše raspoloženje. Ako ti se jave misli o samoubistvu, traži pomoć isti dan — hitna služba i dežurni psihijatar postoje upravo za to.

Kratko

• Kod muškaraca se loša slika o tijelu češće vrti oko toga da budu veći i suvlji, pa cilj stalno bježi naprijed.
• Glavni izvori su uređene slike, svakodnevno poređenje, stari komentari i loš san uz dug stres.
• Mjeri učinak, ne izgled: jedan konkretan cilj na 12 sedmica, vaga jednom sedmično, foto svakih 8 do 12 sedmica.
• Izbjegavanje pogoršava stvar; kratka i ponovljena izlaganja rade bolje od izbjegavanja.
• Ako izgled zauzima sate dnevno ili mijenja ishranu i socijalni život, to je razlog za stručnu pomoć, a ne za jači plan treninga.