Mr. Olympia: kako takmičenje funkcioniše i kako se ocjenjuje

Ako si gledao Olympiju i pomislio da je onaj drugi bio veći pa ipak izgubio, pitanje je sasvim na mjestu. Bodybuilding se ne mjeri štopericom ni kilogramima na šipci, nego sudijskim plasmanom po propisanim kriterijima. U nastavku je kako izgleda put do bine, kako teče takmičarski dan i po čemu se tačno dijele mjesta.

Ko uopšte može nastupiti

Mr. Olympia se održava od 1965. godine i danas je vodi IFBB Pro League. Termin je obično u jesen, najčešće u Sjedinjenim Državama, a takmičenje se odvija kroz dva dana.

Prijava nije otvorena. Prvo ti treba profesionalni status, takozvana pro kartica, koja se osvaja pobjedom na najvišem amaterskom nivou. Tek onda slijedi kvalifikacija za samu Olympiju: pobjeda na nekom profesionalnom takmičenju u toku kvalifikacione sezone ili visok plasman na prošlogodišnjoj Olympiji. Organizator zadržava i pravo posebnih pozivnica.

Mr. Olympia u užem smislu je Men's Open, kategorija bez ograničenja težine. Istog vikenda se takmiče i druge divizije: 212 (limit 212 funti, oko 96 kg), Classic Physique (dozvoljena težina zavisi od visine), Men's Physique, Wheelchair, te ženske divizije, od Bikinija i Figure preko Wellnessa i Women's Physique do Fitnessa i Women's Bodybuildinga. Svaka ima svoje kriterije, pa se ne ocjenjuju po istom ključu.

Kako izgleda takmičarski dan

Takmičenje ima dva dijela. Prvi je prejudging, ocjenjivanje pred gotovo praznom dvoranom, i tu se plasman najvećim dijelom odlučuje. Drugi je večernje finale, ono što publika zapravo vidi i što najviše liči na šou.

Na prejudgingu se prvo ide runda četvrtina okreta, u kojoj se takmičari u opuštenom stavu okreću za po devedeset stepeni. Zatim slijede obavezne poze i direktna poređenja. Kada je startna lista velika, poslije toga se sječe na uži krug.

U finalu svaki takmičar izvodi kratku pojedinačnu rutinu uz muziku, zatim šestorica najboljih izlaze na posedown, a sudije potvrđuju konačni redoslijed. Rezultati se objavljuju od zadnjeg mjesta prema prvom.

Obavezne poze i callout

Muška open divizija ima osam obaveznih poza: prednji dvoglavi, prednji lat spread, bočni grudni, bočni troglavi, zadnji dvoglavi, zadnji lat spread, trbušnjaci i noge, te most muscular. Classic Physique koristi nešto drugačiji set i dodaje vacuum pozu.

Callout je trenutak kada sudije pozovu nekoliko takmičara u centar bine da ih uporede jedan pored drugog. Prvi callout je najjasniji signal cijele večeri: ljudi u njemu su, po mišljenju sudija, u borbi za vrh. Ko čeka svoj red u drugom ili trećem callout-u, po pravilu se više ne vraća u igru.

Runda četvrtina okreta zvuči kao formalnost, ali nije. Tu se vidi širina ramena naspram struka, držanje, debljina leđa i to koliko neko ostaje pun kada ne stiska sve mišiće odjednom.

Šta sudije zaista gledaju

Kriteriji se svode na četiri stvari: mišićnu masu, proporciju i simetriju, kondiciju i prezentaciju.

Masa je ulaznica, ali rijetko presuđuje. Proporcija znači da nijedna grupa ne zaostaje za ostatkom tijela, a najčešće ispadaju listovi, zadnja loža, zadnji dio ramena i donji dio leđa. Simetrija se gleda i lijevo-desno i gore-dolje.

Kondicija je ono što obično razdvaja dva slična tijela: separacija između mišića, suhoća kože, ispisane butine i gluteusi, detalj na leđima. Zato se i dešava da vidno manji takmičar pobijedi većeg, jer je veći na binu došao ravan ili zadržan vodom.

Prezentacija je posljednji sloj: tempo poziranja, mirne ruke, prijelazi između poza, sposobnost da se poza drži pet sekundi bez drhtanja. Ništa od toga se ne mjeri trakom ni vagom, osim tamo gdje postoji težinski limit. Zato je ovo sport plasmana, a ne rezultata, subjektivan ali unutar prilično uskog okvira.

Kako se boduje: najmanji zbir pobjeđuje

Sudije ne dijele ocjene od jedan do deset. Svaki sudija rangira takmičare, prvo mjesto nosi jedan bod, drugo dva i tako dalje. Zbir tih plasmana odlučuje, a pobjeđuje najmanji zbir.

Da jedan sudija ne bi mogao sam pomjeriti ishod, svakom takmičaru se najviša i najniža ocjena izbacuju, pa se računaju preostale. Sistem je namjerno tup na ekstreme: ako te osmorica vide kao trećeg, a jedan kao sedmog, ta sedmica ispada iz računa.

Kod izjednačenja se gleda raspored ocjena na pojedinačnim sudijskim listićima, a glavni sudija vodi proceduru do kraja. Rezultati prejudginga i finala se sabiraju, s tim da prejudging nosi najveći dio težine.

Šta od ovoga ima smisla u tvom treningu

Prenosiv je način razmišljanja, ne program. Ideja proporcije je najkorisnija stvar koju možeš uzeti: umjesto da svake sedmice guraš isto, dodaj jednu do dvije serije sedmično onome što zaostaje i skini toliko sa onoga što je već ispred ostatka tijela. Osam do dvanaest sedmica takvog rasporeda vidi se golim okom.

Poziranje je vještina za sebe i nije bezazleno. Zadnji lat spread i most muscular idu u krajnji opseg pokreta ramena, pa se kod ljudi koji to ne rade redovno zna javiti bol. Ako ti rame već zateže u tim položajima, ima smisla proći kroz ono što zaista pomaže u prevenciji povreda ramena prije nego što dodaješ nove poze.

Slično važi za noge i leđa. Veliki obim i kratke pauze brzo se osjete na koljenima i donjem dijelu leđa, pa se isplati znati šta u prevenciji povreda koljena stvarno radi, a šta je gubljenje vremena, i držati se osnova prevencije bolova u leđima. Ako imaš pedeset ili više godina, kopiranje takmičarskog obima je najbrži put do prisilne pauze; ovako izgleda pametan trening u tim godinama.

I ono najvažnije: priprema za binu nije model zdravlja. Ekstremna dijeta, manipulacija vodom i farmakologija u profesionalnoj konkurenciji su realnost o kojoj se rijetko govori otvoreno, a takozvani peak week nije nešto što se prepisuje rekreativcu.

Kada kod ljekara

Javi se ako se uz agresivnu dijetu ili trening pojave nesvjestica, bol ili stezanje u grudima, ubrzan i nepravilan rad srca, tamna mokraća, uporni grčevi ili izostanak menstrualnog ciklusa. Isto važi za bol u zglobu koji ne popušta nakon dvije do tri sedmice. Ko koristi bilo šta za podizanje performansi, kontrola krvne slike i pritiska nije stvar izbora nego minimum opreza.

Kratko

• Na Olympiju se ne prijavljuje: do nje se dolazi pro karticom, pa kvalifikacijom kroz sezonu ili visokim plasmanom prošle godine.
• Plasman se najvećim dijelom odlučuje na prejudgingu, a prvi callout pokazuje ko je u borbi za vrh.
• Sudi se po masi, proporciji, kondiciji i prezentaciji, a kondicija najčešće razdvaja slične takmičare.
• Svaki sudija rangira takmičare, najviša i najniža ocjena se izbacuju, pobjeđuje najmanji zbir plasmana.
• Rekreativcu je upotrebljiv samo princip proporcije, ne dijeta, ne obim i sigurno ne peak week.