Hrvanje kao osnova MMA: zašto hrvači tako često dominiraju

Gledaš borbu i vidiš borca koji cijelu rundu ne uradi ništa spektakularno: jedno obaranje u drugoj minuti, pa tri minute rada s vrha uz nekoliko lakata. I on dobije rundu. Onda krene svađa o tome je li to uopšte prava borba.

Upravo ta scena je najkraći put do odgovora zašto hrvanje toliko vrijedi u MMA. Hrvač ne mora biti bolji u udarcima ni u submisijama. Dovoljno je da on odlučuje gdje se borba vodi.

Prava prednost je kontrola mjesta borbe

MMA borba se odvija u tri prostora: na distanci, u klinču uz ogradu i na podu. Skoro svaki borac ima jedan prostor u kojem je opasan i bar jedan u kojem je nespretan i spor.

Hrvanje je jedina vještina koja direktno rješava pitanje u kojem od ta tri prostora ćeš provesti narednih pet minuta. Kikbokser može odbiti udarac, ali ne može sam po sebi spriječiti da ga neko odnese na pod. Hrvač može spriječiti da borba ode dolje, a može je odnijeti tamo kad njemu odgovara.

Ta prednost radi u oba smjera i to je dio koji ljudi najčešće previde. Napadačko hrvanje donosi obaranja i kontrolu. Odbrambeno hrvanje donosi udarača koji cijelu rundu smije da stoji u sredini kaveza i puca, jer zna da ga protivnik ne može spustiti. Dobar dio najboljih udarača u MMA ima hrvačku prošlost, i to ne zato što obaraju, nego zato što njih niko ne obara.

Istorija sporta je to potvrdila prilično brzo. Prvi turniri su pokazali koliko vrijedi grappling uopšte, a onda su hrvači vrlo brzo dodali osnovne udarce i odbranu od gušenja i postali najteži tip protivnika u sportu. Taj obrazac se ponavlja i danas, kroz generacije.

Kako to izgleda u kavezu

Hrvanje u MMA ne izgleda kao hrvanje na strunjači. Rukavice, udarci, ograda i drugačija pravila o tome šta je dozvoljeno u kavezu mijenjaju svaki detalj.

• Promjena nivoa. Ulaz u obaranje se skoro nikad ne dešava iz mirne pozicije, nego iza udarca — najčešće iza jaba ili poslije kombinacije, dok protivnik gleda gore.
• Rad uz ogradu. Klinč uz ogradu je zaseban zanat: potkopne kuke, kontrola kuka, obaranje s tijela, podizanje. Tu se rundi najčešće lomi kičma.
• Sprawl i front headlock. Odbrana nije samo bacanje kukova unazad, nego i ono što dolazi poslije: kontrola glave, ruke i teško dolje.
• Scramble. Deset do dvadeset sekundi haosa u kojem se odlučuje ko će biti gore. Hrvači tu gotovo uvijek imaju prednost, jer taj haos treniraju svakodnevno godinama.
• Ustajanje. Sposobnost da se s leđa vratiš na noge uz ogradu vrijedi jednako koliko i sposobnost da nekoga oboriš.

Ograda je posebna priča. U hrvanju izlazak iz kruga prekida akciju i sudija vraća borce u sredinu. U kavezu ograda drži protivnika na mjestu i pretvara klinč u dugu, iscrpljujuću borbu za dva koraka prostora. Zato se toliko rundi odluči na mjestu na kojem se naizgled ništa ne dešava — a način na koji sudije boduju rundu tu kontrolu i dalje uzima ozbiljno.

Zašto hrvači tako brzo napreduju u MMA

Nije samo tehnika. Veći dio prednosti dolazi iz načina na koji su ti ljudi trenirali prije nego što su uopšte ušli u kavez.

Ozbiljan hrvač je od trinaeste godine na treningu pet do šest puta sedmično, s pravim, punim rundama protiv otpora skoro svaki dan. To gradi naviku na neugodu koju je teško dobiti na drugi način. Kad takav borac uđe u treću rundu s praznim rukama i teškim nogama, to mu nije nova situacija.

Drugi dio je mentalitet. U hrvanju ne postoji potez koji odmah završava meč, pa se uči da se pozicija gradi korak po korak. Treći dio je tempo: hrvanje je disciplina u kojoj se radi bez pauze, što se lijepo prevodi u gas potreban za pet rundi.

Postoji i manje prijatan dio te kulture: hrvači su navikli i na agresivno skidanje kilaže pred vaganje, jer to rade od srednje škole. To je prednost u smislu iskustva, ali nikako nije nešto što treba kopirati bez nadzora.

Kako se hrvanje trenira za MMA

Ako treniraš rekreativno i želiš hrvanje ubaciti u svoj MMA rad, plan je jednostavan i dosadan — što je obično znak da je dobar.

• Dva do tri hrvačka treninga sedmično, od toga bar jedan s pravim živim rundama.
• Drilovi ulaza: jedan ulaz po treningu, 30 do 50 ponavljanja po strani, prvo bez otpora pa s laganim otporom. Bolje tri ulaza koje radiš u snu nego deset koje znaš napola.
• Lančano hrvanje: poveži tri poteza (npr. ulaz na jednu nogu, prelazak na tijelo, obaranje uz ogradu) i vrti ih u serijama od 2 minute.
• Odbrana: reakcija na promjenu nivoa i sprawl u serijama od 20 do 30 sekundi, pa odmah rad iz front headlocka.
• Ustajanje: 3 do 5 serija po minutu, partner drži pritisak uz zid, ti se vraćaš na noge.
• Spajanje s udarcima: ulaz iza jaba, obaranje poslije niskog kroše, i obavezno — šta radiš kad obaranje ne prođe.

U teretani ne treba ništa egzotično. Čučanj, mrtvo dizanje i varijante veslanja u rasponu 3 do 5 serija po 3 do 6 ponavljanja, zgibovi, rad na hvatu i lagan, kontrolisan rad za vrat dva do tri puta sedmično. Snaga hvata i izdržljivost leđa odlučuju klinč češće nego maksimalni čučanj.

Česte zablude

Hrvanje je samo snaga. Snaga pomaže, ali obaranje pada na tajmingu i uglu ulaza. Jači čovjek koji ulazi u pogrešnom trenutku samo se brže umori.

Dovoljno je naučiti jedno obaranje. Na iole ozbiljnom nivou prvo obaranje skoro nikad ne prolazi. Vrijednost je u drugom i trećem potezu.

Hrvač ne mora učiti gard i submisije. Mora, i to prvo odbrambeni dio: giljotina i gušenje s leđa su dvije stvari koje najčešće kažnjavaju loše navike iz čistog hrvanja.

Hrvanje i brazilska džiu-džica su ista stvar. Nisu, jer ih oblikuju različita pravila. Hrvanje kažnjava leđa na podlozi i nagrađuje vrh; džiu-džica dozvoljava rad odozdo. Zato hrvač rijetko svjesno ide na leđa, a to je u MMA korisna navika.

Prekasno je početi. Odrastao početnik neće postati olimpijac, ali odbrana od obaranja i ustajanje su vještine koje se uče relativno brzo, i to i u pedesetim godinama uz razumno doziranje.

Kada kod ljekara

Hrvanje je kontaktni sport i neke stvari se ne rješavaju odmorom i ledom. Javi se ljekaru ako imaš trnjenje, obamrlost ili slabost koja se širi niz ruku poslije rada na vratu; ako koljeno otekne u prvih nekoliko sati ili se blokira; ako rame iskoči, makar se i samo vratilo; ako poslije udarca u glavu imaš mučninu, duplu sliku ili prazninu u sjećanju. Kožne promjene sa strunjače — crvene kružne mrlje ili gnojne ranice — traže pregled i pauzu od treninga, ne pokrivanje flasterom.

Kratko

• Hrvanje ne pobjeđuje samo obaranjem; ono odlučuje gdje se borba vodi.
• Odbrana od obaranja vrijedi jednako kao i napad — ona pravi udarače koji smiju stajati.
• U kavezu su najvažniji ograda, scramble i ustajanje, a ne spektakularna bacanja.
• Treniraj malo ulaza, ali do automatizma, i uvijek uvježbaj šta radiš kad ne prođu.
• Hrvač bez odbrane od giljotine i gušenja s leđa je nedovršen borac.