Amaterski i profesionalni boks: pravila, oprema i runde

Ako ste u istoj sedmici odgledali olimpijski turnir i profesionalnu priredbu, vjerovatno vam je zasmetalo koliko to izgleda kao dva različita sporta. Isti ring, slične rukavice, a ritam, taktika i bodovanje jedva da imaju veze jedno s drugim.

Razlika nije u tome ko udara jače. Razlika je u tome šta pravilnik nagrađuje i koliko vremena boksač ima da to pokaže.

Runde su prva i najveća razlika

Kod seniora amatera meč traje tri runde po tri minute, s minutom odmora između. Devet minuta rada, i to je sve. Kod seniorki se ranije boksovalo četiri runde po dvije minute, a danas je i ženski seniorski meč uglavnom tri puta po tri minute.

U profesionalnom boksu raspon je mnogo širi. Debi je najčešće četiri runde, pa se karijera gradi kroz šest, osam i deset. Dvanaest rundi po tri minute je format za svjetske titule kod muškaraca. Petnaesterorundni mečevi ukinuti su tokom osamdesetih, iz sigurnosnih razloga.

Kod profesionalki runda traje dvije minute, a najduži mečevi idu do deset rundi. To je i dalje otvoreno pitanje u sportu: jedan dio boksačica traži tri minute i dvanaest rundi radi ravnopravnosti, drugi smatra da je kraći format sigurniji. Nije riješeno.

Bodovanje nagrađuje različite stvari

I amateri i profesionalci danas koriste sistem od deset poena. Sudije nakon svake runde daju pobjedniku runde deset poena, a slabijem devet ili manje. Nokdaun po pravilu znači 10-8.

Kriteriji, međutim, nisu isti. U amaterskom boksu sudije prije svega gledaju broj čistih, dozvoljenih pogodaka u ciljnu zonu, pa tek onda dominaciju i taktičku nadmoć. U profesionalnom boksu jednako se vrednuju efektivna agresija, kontrola ringa i šteta koju udarci nanose. Zato profesionalac koji krene sporo, pa u sedmoj rundi slomi protivnika udarcima po tijelu, može dobiti meč ubjedljivo. Amater s istim planom izgubi prije nego što plan počne raditi.

Još dvije praktične razlike. Na amaterskom turniru nema neriješenog rezultata, jer neko mora dalje u tabeli; u profesionalnom boksu neriješeno je sasvim normalan ishod. I amaterski meč sudi pet sudija, profesionalni troje.

Sudija u ringu takođe reaguje drugačije. U amaterskom boksu prekid dolazi brzo: dovoljno je nekoliko nepovraćenih udaraca zaredom ili više obaveznih brojanja u istoj rundi i meč je gotov. U profesionalnom boksu boksaču se ostavlja znatno više prostora da se vrati u borbu, i tu leži veliki dio razlike u riziku između ta dva pravilnika.

Oprema

• Kaciga. Od 2013. seniori amateri na zvaničnim takmičenjima nastupaju bez kacige. Kacigu i dalje nose seniorke, juniori i kadeti, kao i gotovo svi na klupskim i školskim takmičenjima.
• Rukavice. Amateri boksuju u rukavicama od 10 unci u lakšim i 12 unci u težim kategorijama. Profesionalci koriste 8 unci do velter kategorije i 10 unci iznad nje, uz drugačiji raspored i tvrdoću punjenja.
• Dres. Amateri nose majicu i šorc, profesionalci se bore go do pojasa. Nije samo kozmetika: sudija na amaterskom meču ima manje vizuelnih informacija o tome koliko boksač trpi po tijelu.
• Bandaže. U profesionalnom boksu bandažiranje se radi pod nadzorom komisije i uz predstavnika suprotnog tabora. U amaterskom su bandaže standardizovane i znatno jednostavnije.

Štitnik za zube i suspenzor obavezni su svugdje. To je jedini dio opreme oko kojeg nema nikakve rasprave.

Kako to izgleda u praksi

Amaterski boks je turnirski sport. Na velikom takmičenju boksač može imati četiri ili pet mečeva u osam do deset dana, uz vaganje svakog jutra kad se bori. To znači da ozbiljno skidanje kilaže jednostavno ne prolazi, jer nema vremena za oporavak i rehidraciju.

Profesionalac se bori tri do pet puta godišnje, a vaganje je dan ranije. Tu nastaje prostor za velike manipulacije težinom, pa je ishrana u kampu i način rehidracije nakon vaganja daleko veća tema kod profesionalaca nego kod amatera.

Razlikuje se i broj kategorija. Olimpijski program ima svega šest do osam kategorija po polu, s velikim razmacima među njima. Profesionalni boks ima sedamnaest kategorija i četiri velika saveza koji dodjeljuju titule, pa u istoj težini u istom trenutku može postojati nekoliko prvaka.

Kako se trenira za jedno, a kako za drugo

Amaterski trening ide za visokim izlazom u kratkom vremenu. Devet minuta znači da u meču nema faze zagrijavanja. Sparing se radi u rundama od dvije do tri minute, s naglaskom na brzinu ruku, ulazak i izlazak iz doma i sposobnost da treća runda izgleda kao prva. Intervali od 30 do 60 sekundi rada s kratkim pauzama, sprintevi i kružni rad na vrećama pokrivaju najveći dio kondicije.

Profesionalni kamp je drugačiji posao. Treba izdržati trideset šest minuta borbe, plus pauze, i zadržati preciznost kad je puls visok već pola sata. Zato kamp sadrži duže trčanje, sparing serije od osam do dvanaest rundi pred kraj priprema i mnogo više rada po tijelu, u klinču i uz uže.

Zajedničkog je više nego što se čini: rad nogu, dupla vrećica, lopte i svakodnevni rad s trenerskim fokuserima. Ako tek počinjete i ne znate na koju stranu, prvi korak je isti u oba slučaja, a to je redovan klupski trening i osnove stava i kretanja. Odluka o takmičenju dolazi mnogo kasnije.

Česte zablude

Da je amaterski boks blaži. Manje je rundi, ali je tempo viši i udaraca po minuti ima više. Rukavice jesu veće, ali veća rukavica prije svega štiti šaku onoga ko udara i smanjuje posjekotine.

Da kaciga sprečava potres mozga. Dokazi su najjači za to da kaciga smanjuje posjekotine i povrede lica. Ona ne može spriječiti naglo ubrzanje glave pri udarcu, a upravo je to mehanizam potresa. Ako vas ta tema zanima ozbiljnije, postoji poseban tekst o tome šta se zna o potresu mozga u borilačkim sportovima.

Da amateri samo tapkaju. Bodovanje nagrađuje čist pogodak, ne mekan pogodak. Razlika je u izboru udaraca i u riziku koji se preuzima, ne u snazi.

Da se u profesionalce mora ući preko amaterskog boksa. Velika većina tako i prođe i to je najsigurniji put, ali ima i suprotnih primjera. Slična podjela na amaterska i profesionalna pravila postoji i drugdje, pa ako poredite kickboxing i muay thai, naći ćete gotovo isti obrazac.

Da su rekreativni i takmičarski boks isto. Nisu. Boks se može trenirati godinama bez ijednog primljenog udarca u glavu, uz odličnu tehniku i kondiciju.

Kada kod ljekara

Odmah potražite ljekara ako ste nakon meča ili sparinga bili u nesvijesti makar sekundu, ako imate glavobolju koja se pogoršava, povraćanje, duple slike, nerazgovijetan govor, jaku vrtoglavicu ili ne pamtite tok runde. Isto vrijedi za bol u nosu s otežanim disanjem i za ranu koja krvari i nakon deset minuta pritiska.

Ne vraćajte se na sparing dok simptomi traju. Takmičarski pravilnici propisuju obavezne pauze nakon nokauta i prekida zbog udaraca u glavu, i te pauze imaju potpuno isti smisao za nekoga ko se nikad neće takmičiti.

Kratko

• Amateri seniori: tri runde po tri minute, pet sudija, bez neriješenog rezultata na turniru.
• Profesionalci: od četiri do dvanaest rundi po tri minute, tri sudije, neriješeno je moguće; kod profesionalki runda traje dvije minute.
• Seniori amateri od 2013. ne nose kacigu; rukavice su 10 do 12 unci kod amatera, 8 do 10 kod profesionalaca.
• Amaterski meč nagrađuje broj čistih pogodaka, profesionalni i štetu, kontrolu ringa i efektivnu agresiju.
• Trening prati format: kratke intenzivne serije za devet minuta, duga baza i dugi sparinzi za dvanaest rundi.