Olimpijska šipka: po čemu se šipke razlikuju i koja ti treba

Dvije šipke na slici izgledaju identično, a jedna košta tri puta više. To je najčešća situacija u kojoj se čovjek zaglavi kad opremi kućnu teretanu ili bira šipku za mali klub. Razlika postoji, ali nije u svemu i nije za svakoga jednako bitna.

Šipka je jedini dio opreme koji ti je non-stop u rukama i ispod koje ili iznad koje stoji cijelo tvoje tijelo. Zato se isplati razumjeti šta se tačno kupuje, a šta je specifikacija koja ti nikad neće zatrebati.

Šta šipka stvarno mora imati

Prvo razdvajanje je najvažnije i najjeftinije za napraviti: olimpijska šipka ima rukavce (dijelove na koje ide teg) prečnika 50 mm, a takozvana standardna šipka 25 do 30 mm. To nisu dvije klase kvaliteta, to su dva nespojiva sistema. Tegovi jednog ne idu na drugi.

Standardne šipke su obično 10 do 15 kg, kraće od dva metra i nosivost im rijetko prelazi 100 do 150 kg. Za nekoga ko radi potisak s 40 kg to je dovoljno. Za nekoga ko planira čučnjeve i mrtvo dizanje preko 100 kg nije, i to se osjeti prije nego što misliš.

Druga stvar bez koje ne ide: rukavci se moraju okretati. Ako se ne okreću, teg vuče zglob za sobom u svakom pokretu gdje šipka rotira. Treća: rukavci moraju biti sigurno pričvršćeni, bilo prstenom bilo vijkom na kraju. To je jedini dio šipke koji zaista može otkazati.

Parametri koje gledaš i šta koji znači

Dužina i težina

Muška takmičarska šipka je 20 kg i oko 220 cm. Ženska je 15 kg i oko 201 cm, s tanjim tijelom. Postoje i kraće tehničke šipke od 5 do 15 kg, korisne za učenje pokreta i za rehabilitaciju.

Dužina nije stvar ukusa nego prostora. Šipka mora proći između stubova stalka i ostaviti mjesto za ruke izvan njih. Ako imaš uzak stalak ili usku prostoriju, kraća šipka nije kompromis nego jedina opcija.

Prečnik tijela šipke

Tijelo je najčešće 28 do 29 mm kod muških šipki, 25 mm kod ženskih, a kod jeftinijih univerzalnih modela zna biti i 30 mm. Tanja šipka se lakše drži i kod mrtvog dizanja to je stvarna prednost. Deblja djeluje krutije i mirnije pod velikim teretom u čučnju.

Čvrstoća i nosivost

Ovdje se prodaje najviše magle. Broj koji se najčešće ističe je nosivost i on obično stoji između 200 i 450 kg. Problem je što ga proizvođač mjeri kako hoće.

Pouzdaniji podatak je zatezna čvrstoća čelika, izražena u PSI. Jeftinije šipke se kreću oko 150.000, dobre oko 190.000, vrhunske preko 210.000. Veći broj znači da se šipka vraća u pravu liniju nakon opterećenja umjesto da ostane savijena. Ako proizvođač uopšte ne navodi čvrstoću, to je informacija sama po sebi.

Nazubljenje

Nazubljenje je hrapavi dio za hvat. Blago klizi kad se ruke oznoje, agresivno drži savršeno ali guli kožu i troši dlanove ako radiš puno ponavljanja. Za većinu ljudi srednje je jedino razumno rješenje.

Gledaj i prstenove koji označavaju hvat. Oznake na 81 cm razmaka su powerlifting standard i služe za kontrolu širine hvata u potisku, a one na 91 cm su za olimpijsko dizanje. Šipke za sve namjene imaju obje.

Središnje nazubljenje je posebna priča. Pomaže da šipka ne klizi niz leđa u čučnju, ali struže grudi u potisku i smeta u trzaju. Ako biraš jednu šipku za sve, uzmi bez njega ili s vrlo blagim.

Okretanje rukavaca

Dvije tehnologije. Čahure su jeftinije, izdržljivije i okreću se dovoljno za čučanj, potisak i mrtvo dizanje. Igličasti ležajevi se okreću brže i glatkije, što je stvarno bitno samo ako radiš trzaj i izbačaj.

Ako u tvom planu nema olimpijskih dizanja, ležajevi su novac bačen na osjećaj koji nećeš iskoristiti.

Elastičnost i zaštitni sloj

Elastičnost je koliko se šipka povija i vraća. U olimpijskom dizanju pomaže, u powerliftingu smeta, u rekreativnom treningu je nevidljiva. Ne biraj po njoj ako ne dižeš takmičarski.

Zaštitni sloj određuje koliko dugo šipka izgleda i radi kako treba. Goli čelik ima najbolji osjećaj i najbrže hvata rđu. Crni oksid je sličan, malo otporniji. Cink je dobar kompromis. Hrom je najotporniji na vlagu, ali na jeftinim šipkama zna da se ljušti. Ako ti je šipka u garaži, podrumu ili blizu vlage, ovo je važnije od svega ostalog.

Koliko prostora i novca realno treba

Za šipku od 220 cm računaj najmanje 3 metra širine, da možeš skinuti i staviti tegove bez okretanja kroz sobu. Visina plafona od 2,5 metra je donja granica ako radiš potisak iznad glave stojeći. Sam stalak zauzima oko 1,2 x 1,5 m, a tegovi traže još pola kvadrata uz zid.

Provjeri i korisnu dužinu rukavca, dio na koji stvarno staju tegovi. Kreće se otprilike od 30 do 42 cm. Kratki rukavci u kombinaciji s gumenim tegovima, koji su debeli i uvijek prečnika 45 cm, brzo ograniče koliko uopšte možeš natovariti.

Cijenu je pošteno gledati u odnosima, jer zavisi od zemlje, poreza i transporta, a šipka je teška pa je dostava skupa. Gruba slika: jednostavna šipka za rekreaciju je osnovna cijena, solidna univerzalna šipka srednje klase košta dva do tri puta više, a takmičarska s ležajevima i vrhunskim čelikom četiri do šest puta više. Skače cijena zbog kvaliteta čelika, preciznosti obrade i tipa okretanja, a ne zbog izgleda.

Stezaljke se često ne dobijaju uz šipku. To je mali trošak, ali ga uvijek zaboraviš.

Česte greške pri kupovini

• Kupovina po jednom broju, obično po nosivosti, bez podatka o čeljku i čvrstoći.
• Plaćanje ležajeva iako se nikad neće raditi olimpijska dizanja.
• Uzimanje agresivnog nazubljenja jer djeluje ozbiljno, pa onda serije od 12 ponavljanja postanu mučenje za dlanove.
• Ignorisanje širine stalka i vrata prostorije. Šipka od 220 cm ne uđe svuda.
• Šipka sa središnjim nazubljenjem kao jedina šipka u kući.
• Skupa šipka u vlažnom podrumu bez ijedne četke i kapi ulja.

I najskuplja greška: kupovina šipke prije nego što se riješi pitanje stalka i sigurnosnih poluga. Šipka bez sigurnog mjesta na koje pada je opasnija od loše šipke.

Kome se isplati, a kome ne

Isplati se ako radiš čučanj, potisak, mrtvo dizanje i veslanje bar dva puta sedmično i planiraš rasti u težinama. Tu jedna dobra šipka pokriva petnaest godina treninga i jeftinija je od bilo koje sprave.

Ne isplati se ako treniraš uglavnom na spravama i kablovima. Tada ti novac bolje radi u drugoj opremi, a slična logika o konstrukciji i okovu vrijedi i kad biraš lat mašinu i veslanje na kablu. Isto važi ako noge treniraš prvenstveno kroz potisak nogama, koji traži bitno više prostora i novca, ali ne traži tehniku čučnja.

Specijalne šipke, poput heksagonalne ili one s jastučićima za čučanj, imaju smisla tek kao druga šipka. Heksagonalna je izuzetak vrijedan pažnje ako te muče leđa u mrtvom dizanju, jer smanjuje opterećenje na donji dio leđa, što se lijepo uklapa u ostatak onoga što stvarno pomaže kod bolova u leđima.

Kada kod ljekara

Trnjenje ili slabost u prstima koja ne prolazi nakon treninga, bol u ramenu koja te budi noću ili ne dozvoljava podizanje ruke iznad glave, i bol u leđima koja se širi niz nogu su razlozi da se javiš ljekaru, a ne da mijenjaš šipku. Ako je rame osjetljivo, radi paralelno i ono što se pokazalo korisnim u prevenciji povreda ramena.

Kratko

Provjeri prvo prečnik rukavaca, jer određuje koje tegove možeš koristiti. Zatim dužinu u odnosu na stalak i prostoriju. Zatim zateznu čvrstoću, a ne reklamiranu nosivost. Nazubljenje srednje, bez središnjeg dijela, čahure umjesto ležajeva ako ne radiš olimpijska dizanja, i zaštitni sloj prema vlazi u prostoru. Jedna univerzalna šipka od 20 kg s ovim osobinama pokriva gotovo sve što će ti trebati.