Kutak za trening u dnevnoj sobi: kako izabrati opremu

Kako izabrati opremu za dnevnu sobu prema podu, buci i pospremanju: koje parametre gledati, koliko prostora i novca ide na šta i gdje ljudi griješe.

Najčešće pitanje nije koju bučicu uzeti, nego gdje će ta bučica stajati u utorak uveče kad dođu gosti. Kutak za trening u dnevnoj sobi prvo je problem rasporeda i pospremanja, a tek onda problem opreme.

Pravilo koje se ponavlja: ako se oprema ne skloni za dvije minute, poslije mjesec dana se ne koristi. Završi ispod kreveta, pa u ostavi, pa na balkonu.

Zato svaku stvar ovdje gledamo kroz tri filtera. Koliko poda traži dok vježbaš, koliko zauzima dok stoji, i koliko buke šalje komšiji ispod tebe.

Šta oprema za dnevnu sobu stvarno mora imati

Prije bilo kakvih specifikacija idu četiri stvari. Ako oprema ne prolazi ovaj filter, parametri su nebitni.

Da stane u izmjeren pravougaonik. Mjeriš prije kupovine, metrom po podu, i to dva puta: koliko zauzima dok radiš i koliko dok stoji sklopljena.
Da se sklapa ili prislanja bez alata. Svaki šraf između tebe i prve serije je razlog manje da počneš.
Da ima deklarisanu nosivost. Bez tog broja ne znaš šta kupuješ.
Da ne razbija pod. Parket i laminat trpe raspoređeno, ali ne trpe tačkasto opterećenje.

Sve ostalo dolazi poslije. Progresiju kod kuće možeš dugo voditi i bez novih tegova, pa prvi krug kupovine ne mora biti velik.

Parametri koje gledaš i šta koji znači

Pod: debljina, gustina, format

Pod je najjeftiniji dio opreme koji najviše mijenja koliko ćeš stvarno vježbati. Rješava tri stvari odjednom: klizanje, udarnu buku i tragove na parketu.

Tanka prostirka za vježbanje ide u rasponu 4 do 8 mm i dobra je za istezanje i rad na leđima na mekšoj podlozi. Deblja, 10 do 15 mm, ugodnija je za koljena i kičmu pri sklekovima i planku. Format je najčešće oko 180 puta 60 cm, što je taman za tijelo u ležećem položaju, ali nije dovoljno za zonu u kojoj spuštaš teg.

Za zonu s tegovima gledaš pločice ili ploče. Puzzle pločice od pjenastog materijala dolaze u formatu oko 60 puta 60 cm i debljini 10 do 25 mm, lagane su i jeftine, ali se pod tačkastim opterećenjem trajno ugnječe. Gumene ploče su teže, skuplje i ne miču se, a upravo je gustina, a ne debljina, ono što guta udar. Gumena ploča od 15 mm veće gustine često radi bolje od pjene od 25 mm.

Ako živiš u zgradi, komšiju ispod tebe ne smeta muzika nego udarac. Sve što pada mora padati na gumu, a ne na golu podlogu.

Nosivost: čiji je to broj

Deklarisana nosivost je zbir tebe i onoga što držiš, osim ako proizvođač izričito ne kaže drugačije. Ako klupa nosi 150 kg, a ti imaš 90 kg i radiš potisak sa 40 kg, već si na 130 i nemaš rezervu.

Praktično: traži bar 30 do 50 posto rezerve iznad tvoje najveće predviđene ukupne mase. Kod klupa se raspon obično kreće od oko 150 kg za najlakše konstrukcije do 300 kg i više za ozbiljnije. Taj raspon zavisi od debljine stijenke cijevi, širine i broja oslonaca i mehanizma podešavanja naslona.

Ako te zanima kako se klupa uklapa u mali prostor, tu smo detaljnije razradili izbor podesive klupe za stan.

Dimenzije: tri broja, ne jedan

Ljudi mjere samo dužinu sprave. Trebaju ti tri broja.

Prvi je radni gabarit: sprava plus prostor oko nje. Dodaj bar 50 cm sa svake strane na koju se krećeš ili spuštaš teg. Drugi je gabarit u sklopljenom stanju: sklopljena traka za trčanje i dalje je debela 25 do 35 cm i traži zid uz koji stoji. Treći je visina plafona: za potisak iznad glave iz stojećeg stava treba ti tvoja visina plus otprilike 55 do 65 cm, a za bilo kakav skok znatno više.

Motor i traka, ako uzimaš kardio spravu

Kod traka za trčanje jedini broj koji nešto znači je kontinuirana snaga motora, ne vršna. Vršna snaga je marketinški broj i lako je dvostruko veća. Kontinuirana snaga oko 1,5 do 2,0 konjske snage podnosi hodanje i lagani kas, a za redovno trčanje se traži 2,5 i naviše.

Uz to gledaš širinu trake, jer 40 do 45 cm je uska za trčanje ali sasvim dovoljna za hodanje, i maksimalnu brzinu. Ako ti maksimalna brzina sprave nije potrebna, plaćaš je bez razloga.

Materijal i obloga

Kod tegova obloga rješava buku i pod. Obložene bučice manje odzvanjaju i manje grebu od golih metalnih. Kod elastičnih guma broj u kilogramima je gruba procjena, jer otpor raste s istezanjem, pa gledaj deklarisani raspon i način sidrenja, a ne jedan broj.

Koliko prostora i novca realno treba

Za trening tjelesnom težinom realan minimum je oko 2,0 puta 1,5 m čistog poda. Udobno je 2,2 puta 1,8 m. Čim uđu klupa i bučice, računaj oko 2,5 puta 2,0 m dok radiš.

Za odlaganje je puno manje. Korpa s gumama i sitnim priborom stane u ugao od oko 40 puta 60 cm, sklopljena klupa uz zid traži pojas od 30 do 40 cm, a par podesivih bučica stoji na postolju veličine kutije za cipele.

Konkretne cijene se mijenjaju prebrzo da bi imalo smisla pisati iznose, ali odnosi su stabilni. Korisna raspodjela prvog budžeta izgleda ovako: 10 do 20 posto na pod, 50 do 60 posto na teret, 20 do 30 posto na klupu, ostatak na sitno. Redoslijed kupovine je pod, pa teret, pa klupa, pa tek onda kardio sprava ako je uopšte trebaš.

Raspon cijena unutar iste kategorije zavisi uglavnom od četiri stvari: mase upotrijebljenog čelika, mehanizma podešavanja, deklarisane nosivosti i dužine garancije. Podesive bučice su poseban slučaj. Jedan par zamjenjuje pet do deset pari fiksnih, a košta koliko četiri do sedam pari, pa se isplate tek ako ti stvarno treba više od tri težine.

Česte greške pri kupovini

Set prije plana. Prvo napišeš koje vježbe radiš, pa onda kupuješ. Obrnuto skoro uvijek znači višak.
Prelagani tegovi. Bučice od 1 do 3 kg brzo postanu beskorisne za sve osim za ramena i rehabilitaciju.
Pod na kraju. Kupi se sprava, pa se mjesecima odgađa podloga, pa se ne vježba jer se ne smije praviti buka.
Sklopivo samo na papiru. Ako sklapanje znači dizanje 25 kg svaki put, to nije sklopivo nego preseljenje.
Šipka za zgibove na štok vrata. Štokovi u stanovima su različiti i nisu svi za to. Ako nisi siguran, leđa se kod kuće mogu raditi i bez šipke za zgibove.
Kupovina sprave za brzine koje nikad nećeš koristiti. Plaćaš motor i konstrukciju za trčanje, a hodaš.

Kome se isplati, a kome ne

Isplati se ako treniraš tri i više puta sedmično, ako imaš kratke i nepredvidive termine, ako su ti djeca mala i ne možeš izaći, ili ako ti je najbliža teretana dalje od petnaest minuta. U tim slučajevima oprema kod kuće ne mora biti bolja od teretane, dovoljno je da bude dostupna.

Ne isplati se ako još ne znaš hoćeš li ostati uz trening. Prvih šest do osam sedmica sasvim se pokriva tjelesnom težinom i s improvizovanim tegovima kakvi su ranac s knjigama i kanistar vode. Ne isplati se ni ako ti je cilj rad s velikim šipkama i teškim serijama, jer to traži stalak, tegove i pod kakav dnevna soba rijetko podnosi. I ne isplati se ako prostor dijeliš s nekim ko na to nije pristao, jer se taj kutak ugasi sam od sebe.

Kada kod ljekara

Oprema ne rješava zdravstvene probleme. Javi se ljekaru ako bol u zglobu traje duže od dvije sedmice, ako te budi noću, ako je praćen oticanjem ili utrnulošću, ili ako pri naporu osjetiš pritisak u grudima, vrtoglavicu ili nedostatak zraka koji ne odgovara opterećenju. Isto vrijedi i ako imaš poznatu srčanu bolest, ako si nedavno imao operaciju ili si trudna. Tada plan treninga dogovaraš s ljekarom, ne s prodavcem.