Nemam vremena za trening: revizija sedmice sat po sat

Kako za sedam dana popisati gdje ti stvarno odlazi vrijeme, razvrstati sate na fiksne, rastegljive i mrtve i naći termin za trening koji se održi.

5 min čitanja · Ažurirano 10.09.2026.

Nemam vremena za trening: revizija sedmice sat po sat
Ilustracija: AI · GymHub

Kažeš da nemaš vremena za trening, a ako te neko pita gdje ti je prošao utorak poslije osam navečer, vjerovatno nemaš odgovor. To nije prijekor, nego podatak koji ti fali. Revizija sedmice sat po sat vraća ti taj podatak za sedam dana i skoro uvijek pokaže istu stvar: rijetko je problem u ukupnoj količini sati, češće u tome gdje ti ti sati stoje i u kakvom si stanju kad na njih dođe red.

Sedmica ima 168 sati

Osam sati sna svake noći je 56 sati. Posao od 40 sati plus sat dnevno na put radnim danima je još 45. Zbir je 101. Ostaje 67 sati.

Tri treninga po sat vremena, s presvlačenjem i putem do sale, rijetko pređu pet sati sedmično. To je oko sedam procenata onoga što ti ostane nakon sna, posla i puta.

Zato rečenica „nemam vremena“ gotovo nikad ne znači doslovno nula. Obično znači nešto preciznije: nemam sat koji je već slobodan, u komadu, u dijelu dana kad još imam snage, a da za njega ne moram pomjerati nešto drugo. To je rješiv problem, ali tek kad ga vidiš napisanog.

Kako se radi revizija

Uzmi sedam uzastopnih dana. Ne biraj sedmicu s godišnjim odmorom, selidbom ili slavom u kući — treba ti prosječna, dosadna sedmica.

Bilježi u blokovima od 30 minuta, ali ne moraš stajati svakih pola sata. Dovoljno je tri puta dnevno: kad dođeš na posao popuniš jutro, kad završiš posao popuniš dan, prije spavanja popuniš veče. Ako čekaš nedjelju da se sjetiš cijele sedmice, dobićeš fikciju.

Za svaki blok upiši četiri stvari: šta si radio, gdje si bio, koliko je trajalo i koliko si imao energije na skali od 1 do 5. Ta četvrta kolona je najvažnija, a ljudi je najčešće preskoče.

Pravilo je jedno: pišeš šta se desilo, ne šta je bilo planirano. „19:00–19:40 večera, 19:40–21:20 telefon i TV“ je koristan zapis. „Veče kod kuće“ nije.

Tri boje: fiksno, rastegljivo, mrtvo

Kad prođe sedmica, prođi kroz listu i svaki blok obilježi kao jednu od tri stvari.

Fiksno je ono što ne možeš pomjeriti bez posljedica: san, radno vrijeme, vrtić, ispiti, briga o nekome. Rastegljivo je ono što se radi, ali može drugačije i kraće: kuhanje, nabavka, sitni poslovi po kući, tri odvojena izlaska u prodavnicu umjesto jednog. Mrtvo vrijeme je ono koje ne umiješ objasniti kad ga vidiš napisano.

Odmor nije mrtvo vrijeme. Sat serije koji si svjesno izabrao jeste odmor i ide u fiksno. Mrtvo je vrijeme bez odluke — ono koje počne kao pet minuta na telefonu, a završi u 23:30.

Šta revizija najčešće pokaže

Kod većine ljudi ispliva 60 do 90 minuta ekrana navečer, ali u komadićima od po desetak minuta, pa se nikad ne osjeti kao sat i po. To je obično najveći pojedinačni izvor vremena u prosječnoj sedmici.

Drugo je sam trening. Ako u dnevniku piše da si u sali proveo 100 minuta, a odradio si šest radnih serija, vrijeme nije nestalo kod kuće nego između serija — o tome smo pisali u tekstu o odmoru između serija koji telefon razvuče na dva sata.

Treće je kretanje koje se nigdje ne broji. Ako revizija pokaže deset sati dnevno u stolici i još dva u autu, dio večernjeg umora nije od treninga nego od nekretanja, a koliko sjedeći posao odnese od dnevne potrošnje je poseban račun.

I najčešći nalaz od svih: vrijeme postoji, ali stoji u 22:30, kad u koloni s energijom piše 1. Ograničenje nije sat, nego stanje u kojem taj sat dočekaš.

Gdje staviti trening kad vidiš mapu

Prvo: biraj termin u kojem si energiju ocijenio 3 ili više barem četiri od sedam dana. Termin s ocjenom 2 izgleda dobro na papiru i propada u drugoj sedmici.

Drugo: ne pravi novi prazan prostor, nego zakači trening za prelaz koji već postoji — izlazak s posla, trenutak kad djeca zaspu, povratak po djecu iz škole. Na tome počiva priča o okidačima i nagradama i kačenju treninga za rutinu koju već imaš.

Treće: mijenjaj jednu stvar. Revizija obično otkrije tri-četiri rupe odjednom i dođe ti da sve popraviš od ponedjeljka. To je najbrži način da ne održiš nijednu — dvije nove navike odjednom uglavnom propadnu.

Četvrto: uz glavni termin upiši i rezervni, istog dana, i unaprijed odredi šta se broji kao minimalna verzija: 20 minuta, dvije-tri vježbe. Sedmica s tri skraćena treninga vrijedi više od sedmice s nula savršenih.

Kad je gužva stvarna i kada kod ljekara

Ponekad revizija pokaže da fiksni sati zaista pojedu 110 i više: smjene, dvoje male djece, dva posla, njega u porodici. Tada odgovor nije „nađi pet sati“, nego smanji dozu na ono što stvarno stane — petnaest minuta dnevno u sedmici kad stvarno nemaš vremena drži više terena nego plan koji napustiš deseti dan.

Dnevnik ponekad otkrije i nešto što uopšte nije pitanje rasporeda. Ako u njemu vidiš sedam do osam sati sna i uobičajeno opterećenje, a ipak si iscrpljen svaki dan duže od dvije do tri sedmice, javi se ljekaru. Isto vrijedi ako se budiš neodmoren uz glasno hrkanje ili prekide disanja, ako uz umor ide neobjašnjena promjena težine, ako se zadišeš na naporu koji si ranije podnosio bez problema, ili ako ti raspoloženje i volja padnu i drže se tako sedmicama. Umor koji ne popusti ni nakon sedmice pristojnog sna vrijedi provjeriti, a ne prekrajati raspored po peti put.

Kratko

  • Sedmica ima 168 sati, a tri treninga s putem su oko pet — prebroji gdje stoje ostali prije nego zaključiš da ih nemaš.
  • Bilježi sedam običnih dana u blokovima od 30 minuta, tri puta dnevno, i obavezno upiši energiju od 1 do 5.
  • Razvrstaj svaki blok na fiksno, rastegljivo ili mrtvo. Odmor koji si izabrao je fiksan, ne mrtav.
  • Trening ide u termin s energijom 3 ili više i uz prelaz koji već postoji, a ne u prazan prostor u 22:30.
  • Ako fiksni sati stvarno popune sedmicu, smanji dozu umjesto da odustaneš; ako umor traje sedmicama uz dobar san, provjeri ga.

Opće informacije, ne medicinski savjet. Ako imaš zdravstveni problem ili bolove, pitaj doktora prije nego mijenjaš način treniranja.

Pročitaj i ovo